Psalms 137

1 By the riuers of Babel we sate, and there wee wept, when we remembred Zion.

Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

2 Wee hanged our harpes vpon the willowes in the middes thereof.

o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3 Then they that ledde vs captiues, required of vs songs and mirth, when wee had hanged vp our harpes, saying, Sing vs one of the songs of Zion.

I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

4 Howe shall we sing, said we, a song of the Lord in a strange land?

Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

5 If I forget thee, O Ierusalem, let my right hand forget to play.

Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6 If I do not remember thee, let my tongue cleaue to the roofe of my mouth: yea, if I preferre not Ierusalem to my chiefe ioy.

Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

7 Remember the children of Edom, O Lord, in the day of Ierusalem, which saide, Rase it, rase it to the foundation thereof.

Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

8 O daughter of Babel, worthy to be destroyed, blessed shall he be that rewardeth thee, as thou hast serued vs.

Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

9 Blessed shall he be that taketh and dasheth thy children against the stones.

Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!