Psalms 137

1 Upon the rivers of Babylon, there we sat and wept: when we remembered Sion:

Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

2 On the willows in the midst thereof we hung up our instruments.

o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3 For there they that led us into captivity required of us the words of songs. And they that carried us away, said: Sing ye to us a hymn of the songs of Sion.

I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

4 How shall we sing the song of the Lord in a strange land?

Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

5 If I forget thee, O Jerusalem, let my right hand be forgotten.

Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6 Let my tongue cleave to my jaws, if I do not remember thee: If I make not Jerusalem the beginning of my joy.

Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

7 Remember, O Lord, the children of Edom, in the day of Jerusalem: Who say: Rase it, rase it, even to the foundation thereof.

Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

8 O daughter of Babylon, miserable: blessed shall he be who shall repay thee thy payment which thou hast paid us.

Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

9 Blessed be he that shall take and dash thy little ones against the rock.

Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!