< Job 30 >

1 “But now they mock me, men younger than I am, whose fathers I would have refused to entrust with my sheep dogs.
« Kasi sik’oyo, nakomi eloko ya kotiola epai ya bilenge oyo batata na bango bazangaki tina, mpe oyo nakokaki kutu te kopesa nzela ya kolia esika moko na mbwa na ngai, oyo ezalaki kobatela bibwele na ngai.
2 What use to me was the strength of their hands, since their vigor had left them?
Makasi ya maboko na bango ekokaki kutu kosunga ngai na nini? Pamba te basilaki makasi na nzoto,
3 Gaunt from poverty and hunger, they gnawed the dry land, and the desolate wasteland by night.
bazalaki bato bakawuka na nzala mpe na kozanga, bato oyo bazalaki kolia mabele ya esobe mpe ezanga matiti.
4 They plucked mallow among the shrubs, and the roots of the broom tree were their food.
Bazalaki kobuka matiti ya mungwa kati na banzete mpe kolia misisa ya banzete mike.
5 They were banished from among men, shouted down like thieves,
Babenganaki bango kati na bato na bango, babelelaki bango lokola miyibi.
6 so that they lived on the slopes of the wadis, among the rocks and in holes in the ground.
Bazalaki kovanda na nzela ya mayi ekawuka, kati na mabulu ya mabele mpe ya mabanga;
7 They cried out among the shrubs and huddled beneath the nettles.
bazalaki kolela lokola banyama kati na banzete mike ya nzube, bazalaki kosangana na se ya banzete mikuse.
8 A senseless and nameless brood, they were driven off the land.
Bana oyo batata na bango bazanga mayele mpe bazanga kombo babenganaki bango libanda ya mboka.
9 And now they mock me in song; I have become a byword among them.
Sik’oyo, bana na bango ya mibali bakomi koseka ngai na banzembo, nakomi lisapo kati na minoko na bango.
10 They abhor me and keep far from me; they do not hesitate to spit in my face.
Bazali koyina ngai mpe bakimi mosika na ngai, bazali na somo te ya kobwakela ngai soyi na elongi.
11 Because God has unstrung my bow and afflicted me, they have cast off restraint in my presence.
Mpo ete Nzambe alembisi singa ya tolotolo na ngai mpe ayokisi ngai soni, bazali komipekisa na likambo moko te liboso na ngai.
12 The rabble arises at my right; they lay snares for my feet and build siege ramps against me.
Na loboko na ngai ya mobali, lisanga ya bato mabe ezali kobundisa ngai, batie mitambo na makolo na ngai, batie mabaku na nzela na ngai mpo na kosala ngai mabe;
13 They tear up my path; they profit from my destruction, with no one to restrain them.
bakangi nzela na ngai, balongi kobebisa ngai atako moto moko te asungaki bango.
14 They advance as through a wide breach; through the ruins they keep rolling in.
Bazali koya lokola na nzela ya lidusu ya monene, bazali kobunda-bunda kati na ndako ebukana.
15 Terrors are turned loose against me; they drive away my dignity as by the wind, and my prosperity has passed like a cloud.
Somo elati ngai, lokumu na ngai ekeyi lokola mopepe, bomengo na ngai elimwe lokola lipata.
16 And now my soul is poured out within me; days of affliction grip me.
Sik’oyo, bomoi na ngai ekeyi, mpe mikolo ya pasi ekangi ngai.
17 Night pierces my bones, and my gnawing pains never rest.
Butu ezali kotobola mikuwa na ngai mpe pasi ezali kozangisa ngai pongi.
18 With great force He grasps my garment; He seizes me by the collar of my tunic.
Na nguya na yango, pasi ekomi lokola kingo ya nzambala na ngai.
19 He throws me into the mud, and I have become like dust and ashes.
Nzambe abwaki ngai na potopoto, mpe nakomi lokola putulu ya mabele to ya moto.
20 I cry out to You for help, but You do not answer; when I stand up, You merely look at me.
Oh Nzambe, nazali koganga epai na Yo, kasi ozali kopesa ngai eyano te; natelemi, kasi ozali kotala ngai kaka pamba.
21 You have ruthlessly turned on me; You oppose me with Your strong hand.
Obongwani monguna ya kanza mpo na ngai, ozali kobundisa ngai na nguya ya loboko na Yo.
22 You snatch me up into the wind and drive me before it; You toss me about in the storm.
Omemi ngai liboso ya mopepe mpe otiki ete mopepe yango emema ngai, bongo epumbwisi ngai mosika.
23 Yes, I know that You will bring me down to death, to the place appointed for all the living.
Nayebi ete ozali komema ngai na kufa, na esika oyo obongisa mpo na bato ya bomoi.
24 Yet no one stretches out his hand to a ruined man when he cries for help in his distress.
Kasi boni, moto oyo azali kokufa akoki kotombola ata loboko te? Moto oyo azali na pasi, akoki te kosenga lisungi?
25 Have I not wept for those in trouble? Has my soul not grieved for the needy?
Boni, nazalaki kolela te elongo na bato oyo bazalaki na pasi? Motema na ngai eyokelaki babola mawa te?
26 But when I hoped for good, evil came; when I looked for light, darkness fell.
Nazelaki esengo, kasi pasi nde ekomeli ngai; nazelaki pole, kasi molili nde ekomeli ngai.
27 I am churning within and cannot rest; days of affliction confront me.
Motema na ngai ezali kobaluka kati na ngai, wuta mokolo pasi oyo ekomeli ngai.
28 I go about blackened, but not by the sun. I stand up in the assembly and cry for help.
Nakomi mwindo, kasi moyi te nde eyindisi ngai; kati na lisanga, nakomi kaka kotelema mpe kobelela mpo na koluka lisungi.
29 I have become a brother of jackals, a companion of ostriches.
Nakoma ndeko ya mbwa ya zamba mpe moninga ya maligbanga.
30 My skin grows black and peels, and my bones burn with fever.
Poso na ngai ya nzoto eyindi mpe ekomi kokweya-kweya, mikuwa na ngai ekawuki na moyi.
31 My harp is tuned to mourning and my flute to the sound of weeping.
Lindanda na ngai etikali kaka mpo na matanga, mpe flite na ngai, mpo na kosunga mingongo ya baleli. »

< Job 30 >