< Hooglied 1 >
Salomonova Pjesma nad pjesmama
2 Drenk mij met de kussen van uw mond; Want uw liefde is zoeter dan wijn.
Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina.
3 Heerlijk is de geur van uw balsem, Uw naam is het kostbaarst aroom. Daarom hebben de meisjes u lief.
Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke.
4 Neem mij mede, laat ons vluchten; Want de koning heeft mij in zijn vertrekken gebracht! Wij willen juichen, in u ons verblijden, Uw liefde roemen, hoger dan wijn, Terecht beminnen zij u!
Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube.
5 Wel ben ik donker, Maar toch nog schoon, Jerusalems dochters: Als de tenten van Kedar, De paviljoenen van Sjalma.
Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove.
6 Let er niet op, dat ik zwart ben, En van de zon ben verbrand; Want de zonen van mijn moeder waren boos op mij, En lieten mij de wijngaarden bewaken…. Maar mijn eigen wijngaard bewaakte ik niet!
Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala.
7 Bericht mij toch, mijn zielsbeminde, Waar ge uw kudde laat weiden, Waar ge ze in de middag laat rusten? Want waarom zou ik gaan zwerven Bij de kudden uwer vrienden?
Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova.
8 Als ge het niet weet, Schoonste der vrouwen, Volg dan het spoor van de kudde, En hoed uw geiten Bij de tenten der herders.
Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba.
9 Met het span van Farao’s wagens Vergelijk ik u, liefste;
Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja.
10 Hoe bekoorlijk uw wangen tussen de hangers, Uw hals in de snoeren.
Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama.
11 Gouden hangers laten we u maken, Met plaatjes van zilver.
Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim.
12 Zolang de koning in zijn harem verbleef, Straalde mijn nardus haar geur.
- Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše.
13 Want mijn beminde is mij een bundeltje mirre, Dat op mijn boezem blijft rusten;
Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva.
14 Mijn beminde is mij een cyper-tros, Van Engédi’s gaarden.
Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim.
15 Wat zijt ge verrukkelijk, mijn liefste, Uw ogen zijn duiven.
- Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica.
16 Wat zijt ge verrukkelijk schoon, mijn beminde Ons rustbed is in het groen!
- Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša.
17 De binten van ons paleis zijn ceders, Onze wanden cypressen.
- Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi.