< 2 Samuël 4 >

1 Toen Isj-Bósjet, de zoon van Saul, vernam, dat Abner in Hebron vermoord was, ontzonk hem de moed, en sloeg heel Israël de schrik om het hart.
Pea ʻi he fanongo ʻe he foha ʻo Saula kuo mate ʻa ʻApina ʻi Hepeloni, naʻe vaivai ai hono nima, pea naʻe puputuʻu ai ʻae kakai ʻIsileli kotoa pē.
2 Nu had Isj-Bósjet, de zoon van Saul, een tweetal bendeleiders in zijn dienst: de een heette Baäna, de andere Rekab. Het waren zonen van Rimmon uit Beërot, en Benjamieten. Want ook Beërot wordt tot Benjamin gerekend,
Pea naʻe ʻi he foha ʻo Saula ʻae ongo tangata naʻe pule ki he matanga tau; ko e hingoa ʻoe tokotaha ko Paʻana, pea ko e hingoa ʻoe taha ko Lekapi, ko e ongo foha ʻo Limoni ʻi he kakai Piheloti, ʻi he fānau ʻa Penisimani: (he naʻe lau fakataha ʻa Piheloti mo Penisimani:
3 daar de Beërotieten naar Gittáim gevlucht zijn en daar tot op heden als vreemdelingen verblijven.
Pea naʻe hola ʻae kakai Piheloti ki Kiteimi, pea naʻa nau ʻāunofo ai ʻo aʻu ki he ʻaho ni.)
4 Jonatan, de zoon van Saul, had een zoon, die slecht ter been was. Want toen hij vijf jaar oud was, en uit Jizreël de tijding kwam aangaande Saul en Jonatan, had zijn verpleegster hem opgenomen, om met hem te vluchten; maar in haar opwinding om weg te komen, was hij komen te vallen, en kreupel geworden. Hij heette Mefibósjet.
Pea naʻe ʻia Sonatane, ko e foha ʻo Saula, ʻae foha naʻe ketu. Naʻe nima taʻu ia ʻi he hā mai ʻae ongoongo ʻia Saula mo Sonatane mei Sesilili, pea naʻe toʻo hake ia ʻe he fefine naʻe tauhi kiate ia, ʻo ne hola: pea pehē, lolotonga ʻa ʻene fai fakatoʻotoʻo ke hola, naʻa ne hinga ʻo ne ketu ai. Pea ko hono hingoa ko Mifiposeti.
5 Deze Rekab en Baäna, de zonen van Rimmon uit Beërot, begaven zich naar het paleis van Isj-Bósjet, en kwamen daar aan op het heetst van de dag, terwijl deze zijn middagslaap hield.
Pea naʻe ʻalu ʻae ongo foha ʻo Limoni ko e tangata Piheloti, ko Lekapi mo Paʻana, ʻo na omi ki he fale ʻo Isiposeti ʻo feʻunga mo e pupuha ʻoe ʻaho, pea naʻe tokoto ia ʻi ha mohenga ʻi he hoʻatā.
6 De portierster van het paleis was bij het ziften der tarwe in slaap gevallen, zodat Rekab en zijn broer Baäna langs haar heen konden glippen.
Pea naʻa na hū atu ki loto fale, ʻo hangē te na fai ke fetuku ha uite pea naʻa na hokaʻi ia ʻi hono fatafata pea naʻe hola ʻo hao ʻa Lekapi mo Paʻana ko hono tokoua.
7 Ze drongen het paleis binnen, en staken hem dood, terwijl hij in zijn slaapkamer op bed lag. Ze hieuwen hem het hoofd af, namen dat mee en spoedden zich, de Jordaanvlakte volgend, heel de nacht voort.
He koeʻuhi ʻi heʻena hū atu ki fale, naʻa ne tokoto ki hono mohenga ʻi hono loki, pea naʻa na tali ia, ʻo tāmateʻi, ʻo na tutuʻu hono ʻulu, ʻo na ʻave hono ʻulu, pea naʻa na hola ʻi he toafa ʻi he pō kotoa ko ia.
8 Zij brachten het hoofd van Isj-Bósjet bij David in Hebron, en zeiden tot den koning: Hier is het hoofd van Isj-Bósjet, den zoon van Saul, uw vijand, die u naar het leven stond. Heden heeft Jahweh mijn heer en koning op Saul en zijn geslacht gewroken!
Pea naʻa na ʻomi ʻae ʻulu ʻo Isiposeti kia Tevita ʻi Hepeloni, ʻo na pehē ki he tuʻi, “Vakai, ko e ʻulu eni ʻo Isiposeti ko e foha ʻo Saula, ko ho fili, ʻaia naʻe kumi ki hoʻo moʻui; pea kuo fai ʻe Sihova ʻae totongi ki heʻeku ʻeiki ko e tuʻi he ʻaho ni, ʻia Saula, pea mo hono hako.”
9 Maar David gaf Rekab en zijn broer Baäna, de zonen van Rimmon uit Beërot, ten antwoord: Zo waar Jahweh leeft, die mij bevrijd heeft uit alle nood!
Pea naʻe tali ʻe Tevita kia Lekapi mo Paʻana ko hono tokoua, ko e ongo foha ʻo Limoni ko e tangata Piheloti, ʻo ne pehē ki ai, “ʻO hangē ʻoku moʻui ʻa Sihova, ʻaia kuo ne huhuʻi hoku laumālie mei he kovi kotoa pē,
10 Den man, die mij kwam melden: "Saul is dood", en meende, een goede tijding te brengen, heb ik te Sikelag gegrepen en gedood, ofschoon ik hem bodeloon had moeten geven.
‌ʻI hono fakahā mai ʻe he tokotaha kiate au, ʻo pehē, ‘Vakai, kuo pekia ʻa Saula,’ ko ʻene pehē ko e ongoongolelei kuo ne ʻomi, naʻaku puke ia, pea u tāmateʻi ia ʻi Sikilaki, ka naʻa ne mahalo te u ʻatu ha totongi lelei koeʻuhi ko ʻene ongoongo:
11 En nu een paar booswichten een onschuldig mens op zijn bed hebben vermoord, in zijn eigen huis, moet ik dan zijn bloed niet van u opeisen en u van de aardbodem verdelgen?
Kae huanoa eni, ʻi he tāmateʻi ʻe he kau tangata kovi ha tokotaha taʻehalaia ʻi hono fale ʻoʻona, pea ʻi hono mohenga! ʻIkai eni te u ʻeke ʻa hono toto mei homo nima, pea ʻave ʻakimoua mei he funga kelekele.”
12 Hierop gaf David de soldaten bevel, hen te doden. Ze deden het, hakten hun de handen en voeten af, en hingen ze op bij de vijver in Hebron. Maar het hoofd van Isj-Bósjet droegen zij weg, en begroeven het in het graf van Abner te Hebron.
Pea naʻe fekau ʻe Tevita ki heʻene kau talavou, pea naʻa nau tāmateʻi ʻakinaua, pea naʻe tutuʻu hona nima, pea mo hona vaʻe pea naʻe tautau ai ʻi he funga anovai ʻi Hepeloni. Ka naʻa nau ʻave ʻae ʻulu ʻo Isiposeti, ʻo tanu ia ʻi he faʻitoka ʻo ʻApina ʻi Hepeloni.

< 2 Samuël 4 >