< Zaburi 42 >

1 Kuom jatend wer. Maskil mar yawuot Kora. Mana kaka mwanda gamo yweyo kamanyo kuonde ma pi nitie, e kaka chunya dwari, yaye Nyasaye.
Comme un cerf brame après les eaux courantes, ainsi mon âme soupire après toi, ô Dieu!
2 Chunya riyo oloyo mar dwaro Nyasaye. En riyo mar dwaro Nyasaye mangima. Abiro dhi romo kod Nyasaye karangʼo?
Mon âme a soif de Dieu, du Dieu vivant; quand entrerai-je et me présenterai-je devant la face de Dieu?
3 Aseywak mi pi wangʼa osechalo chiemba odiechiengʼ gotieno, ka ji to wachona odiechiengʼ duto niya, “Koro ere Nyasachino?”
Les larmes sont devenues mon pain jour et nuit, pendant qu'on me dit sans cesse: Où est ton Dieu?
4 Aparo gigi duto ka chunya opongʼ giywak: aparo kaka ne adhi gi oganda maduongʼ ka atelo ni ji madhi e od Nyasaye, Ka akok gimor kendo agoyo erokamano E dier oganda maduongʼ matimo nyasi gi mor.
Voici ce que je me rappelle, et j'en repasse le souvenir dans mon cœur: c'est que je marchais entouré de la foule, je m'avançais à sa tête jusqu'à la maison de Dieu, avec des cris de joie et de louange, en cortège de fête.
5 Angʼo momiyo ikuyo, yaye chunya? Angʼo momiyo inyosori yaye chunya? Ket genoni kuom Nyasaye, nikech pod abiro pake, kaka Jawarna kendo Nyasacha.
Pourquoi t'abats-tu, mon âme, et frémis-tu en moi? Attends-toi à Dieu, car je le louerai encore; son regard est le salut!
6 Chunya lit; omiyo abiro pari, ka an e piny mar Jordan, gi kuonde motingʼore mar Hermon kod e got Mizar.
Mon Dieu, mon âme est abattue en moi; aussi je me souviens de toi au pays du Jourdain et des Hermons, au mont de Mitséar.
7 Kut luongore gi kut ei abururu mar pi; apaka magi duto gi ahiti mager oseywera motera.
Un abîme appelle un autre abîme au bruit de tes torrents; toutes tes vagues, tous tes flots ont passé sur moi.
8 Jehova Nyasaye chiko herane godiechiengʼ, to gotieno to wende ni e chunya; ma e lamo ma alamogo Nyasach ngimana.
De jour, l'Éternel enverra sa grâce, et de nuit son cantique sera dans ma bouche; je prierai le Dieu qui est ma vie;
9 Awacho ni Nyasaye ma lwandana niya, “Angʼo momiyo wiyi osewil koda? Angʼo momiyo asiko gi kuyo ka jawasigu sanda?”
Je dirai à Dieu, mon rocher: Pourquoi m'as-tu oublié? Pourquoi marcherai-je en deuil, sous l'oppression de l'ennemi?
10 Chokena tho omako kendo rama malit seche ma joma kedo koda yanya kochaya, ka giwachona odiechiengʼ duto niya, “Koro ere Nyasachino?”
Mes os se brisent, quand mes ennemis m'outragent, disant chaque jour: Où est ton Dieu?
11 Angʼo momiyo ikuyo, yaye chunya? Angʼo momiyo inyosori, yaye chunya? Ket genoni kuom Nyasaye, nikech pod abiro pake, en e Jawarna kendo Nyasacha.
Pourquoi t'abats-tu, mon âme, et pourquoi frémis-tu en moi? Attends-toi à Dieu, car je le louerai encore; il est mon salut et mon Dieu!

< Zaburi 42 >