Zaburi 137

1 E bath aore mag Babulon ne wabet piny kendo ne waywak kane waparo Sayun.

Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

2 Ne wangʼawo thumbewa ewi omburi mane ni kanyo,

o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3 nimar joma ne omakowa nokwayowa wende kane wan kanyo, joma nesandowa nochunowa ni wawernegi wende mor; negiwachonwa niya, “Wernwauru achiel kuom wende Sayun!”

I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

4 Ere kaka wanyalo wero wende Jehova Nyasaye kapod wan e piny ma wendo?

Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

5 Ka dipo ni wiya owil kodi, yaye Jerusalem, to mad lweta ma korachwich wiye wil gi tichne.

Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6 Mad lewa moki e danda ka dipo ni ok apari, ka dipo ni ok aketo chunya kuomi, yaye Jerusalem, morna maduongʼ mogik.

Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

7 Parie gima ne jo-Edom otimo, yaye Jehova Nyasaye, parie gima negitimo chiengʼ mane Jerusalem opodho. Ne gikok matek niya, “Mukeuru ogoye piny. Mukeuru ogore piny gi mise mare duto!”

Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

8 Yaye nyar Babulon, in mochanni kethruok, ngʼama nochuli kuom gima isetimonwa en jahawi,

Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

9 ngʼat manomak nyithindi mayom mi gogi piny e lwendni en jahawi.

Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!