< Ayub 7 >
1 “Donge dhano nigi tich matek e piny? Donge ndalone chalo gi ndalo mag ngʼat mondiki kuom kinde machwok?
L'homme n'a-t-il pas sur la terre un service de soldat, et ses jours ne sont-ils pas comme ceux d'un mercenaire?
2 Mana kaka misumba ma gombo ni seche mag odhiambo ochop piyo, kata ka ngʼama ondiki marito chudo mare gi geno,
Comme un esclave, il soupire après l'ombre, et, comme un mercenaire, il attend son salaire.
3 e kaka an bende osemiya dweche maonge ohala kod otieno mopongʼ gi chandruok.
Ainsi j'ai reçu en partage des mois de déception, et l'on m'a assigné des nuits de fatigue.
4 Ka adhi nindo to piny ok runa piyo kendo aparora ni abiro aa malo sa adi? Piny budhona kapok oru, kendo apuodora koni gi koni nyaka okinyi.
Si je suis couché, je dis: Quand me lèverai-je? Quand finira la nuit? Et je suis rassasié d'inquiétudes jusqu'au point du jour.
5 Denda kute gi adhonde opongʼo, pien denda mbala omako kendo chwer tutu.
Ma chair est couverte de vermine et d'écailles terreuses; ma peau se crevasse et coule.
6 “Ndalo mar ngimana dhiyo mapiyo moloyo masind jachwe usi, kendo orumo piyo maonge geno.
Mes jours ont passé plus légers que la navette du tisserand, et ils se consument sans espoir.
7 Yaye Nyasaye, parie kaka ngimana en mana muya nono; wengena ok nochak one mor kendo.
Considère que ma vie est un souffle, et que mon œil ne reverra plus le bonheur.
8 Wenge makoro nena sani ok nochak onena kendo, gibiro dwara to ok gininena.
L'œil qui me voit, ne m'apercevra plus; tes yeux me chercheront, et je ne serai plus.
9 Mana kaka bor polo rumo mi lal nono, e kaka ngʼat miyiko e liel ok duogi. (Sheol )
La nuée se dissipe et s'en va, ainsi celui qui descend aux enfers n'en remontera pas. (Sheol )
10 Ok nodwogi e ode kendo; kar dakne ok nongʼeye kendo.
Il ne reviendra plus dans sa maison, et son lieu ne le reconnaîtra plus.
11 “Emomiyo ok anyal lingʼ; abiro wacho lit manie chunya, abiro nyiso pek ma an-go e chunya nikech mirima ma an-go.
C'est pourquoi, je ne retiendrai point ma bouche, je parlerai dans la détresse de mon esprit, je me plaindrai dans l'amertume de mon âme.
12 An nam, koso an ondiek nam momiyo ogona agengʼa kama?
Suis-je une mer? Suis-je un monstre marin, pour que tu poses autour de moi une garde?
13 Ka aparo ni kitandana biro hoya kendo ni piendena mayom biro dwoko chandruokna chien,
Quand je dis: Mon lit me consolera; ma couche me soulagera de ma peine;
14 to eka pod ibwoga gi lek magalagala kendo imiya luoro gi fweny mayoreyore,
Alors, tu me terrifies par des songes, et tu m'épouvantes par des visions.
15 momiyo koro daher mondo adera kendo atho, moloyo bedo gi ringruok ma an-goni.
Ainsi j'aime mieux étouffer, j'aime mieux mourir que conserver mes os.
16 Achayo ngimana; ok agomb kata medo bedo mangima. Weya mos; ndalo mag ngimana onge gi tiende.
Je suis ennuyé de la vie. Je ne vivrai pas toujours. Retire-toi de moi, car mes jours sont un souffle.
17 “Yaye Nyasaye, dhano to en angʼo momiyo ikawe ka gima lich kendo isiko ipare ndalo duto,
Qu'est-ce que l'homme pour que tu en fasses un si grand cas, pour que tu prennes garde à lui?
18 koso angʼo momiyo isiko inone okinyi kokinyi kendo iteme sa ka sa?
Pour que tu l'inspectes tous les matins, pour que tu le scrutes à chaque instant?
19 Yaye Nyasaye, bende diweye ngʼiya, kata kuom thuolo matin kende?
Quand finiras-tu de me regarder? Ne me lâcheras-tu pas, pour que j'avale ma salive?
20 Yaye jarang ji-ni, kata bed ni asetimo richo, to en angʼo ma asetimoni? Angʼo momiyo an ema inena? Koso dibed ni asebedoni tingʼ mapek mohingi?
Si j'ai péché, que t'ai-je fait, à toi, ô surveillant des hommes! Pourquoi m'as-tu mis en butte à tes coups, et suis-je à charge à moi-même?
21 Angʼo momiyo idagi ngʼwonona kuom ketho maga kendo itamori wena richoga? Nikech koro abiro tho machiegni; ibiro manya, to ok enonwangʼa.”
Et pourquoi ne pardonnes-tu pas mon péché, et ne fais-tu pas disparaître mon iniquité? Car je vais maintenant me coucher dans la poussière; tu me chercheras, et je ne serai plus.