Ayub 29
1 Ayub nomedo wuoyo kawacho niya,
Još nastavi Jov besjedu svoju i reèe:
2 “Yaye, mad ngʼato dwoka e ndalona machon kendo kinde mane Nyasaye orita maber,
O da bih bio kao preðašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog èuvaše,
3 ka en koda kuonde duto kendo ka lerne ne menyona kuonde motimo mudho mane awuothe!
Kad svijetljaše svijeæom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hoðah po mraku,
4 Ee, mano kaka agombo ndalogo mane pod ategno, kinde mane Nyasaye gwedho oda nikech ne en osiepna,
Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom,
5 ma en ndalono ma Jehova Nyasaye Maratego ne pod ni koda kendo nyithinda noketa diere,
Kad još bijaše svemoguæi sa mnom, i djeca moja oko mene,
6 ne en ndalo ma yorega ne dhi maber kendo yiende mag zeituni ne nyak maber.
Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi toèaše ulje potocima,
7 “Kindeno kane adonjo gie ranga dala mi abet e koma ei paw bura,
Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu:
8 to yawuowi ne weyona yo ka onena to jodongo to ne oana malo.
Mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu,
9 Jotend ogendini ne weyo wuoyo, kendo negilingʼ thi ka giumo dhogi.
Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja,
10 Ruodhi kane onena to ne wuoyo gi dwol mapiny kendo onge ngʼama ne nyalo winjo gima negiwacho.
Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo.
11 Ngʼato angʼata mane owinja ne loso maber kuoma, kendo joma nonena ne pwoya,
Jer koje me uho èujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viðaše, svjedoèaše mi
12 nikech ne akonyo joma odhier mane ywak ka dwaro kony, kod joma onge wuonegi mane onge gi joma dikonygi.
Da izbavljam siromaha koji vièe, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože;
13 Ngʼama ne chiegni tho nogwedha; kendo namiyo chuny dhako ma chwore otho duogo mi ower gi mor.
Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah;
14 Arwako tim makare kod adiera ka lepa.
U pravdu se oblaèih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj.
15 Ne abedo wangʼ muofni kendo tiende pudhe.
Oko bijah slijepcu i noga hromu.
16 Ne abedo wuon jochan; kendo ne akawo chandruok joma welo.
Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah.
17 Ne aketho teko mar joma thiro ji mi agologi e lwet joma dwaro hinyogi.
I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež.
18 “Ne aparo e chunya ni, ‘Tho biro kawa mos ka adak maber e dalana, kendo ka hika mae pinyni oniangʼ,
Zato govorah: u svojem æu gnijezdu umrijeti, i biæe mi dana kao pijeska.
19 Achalo gi yath, madongo e bath aora madongo ka ngʼich nikech tiendene ochwo pi kendo thoo biro bedo e bedena gotieno.
Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noæ na mojim granama.
20 Huma mara biro siko kalandore kendo tekra nosiki!’
Slava moja pomlaðivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se.
21 “Ji ne chikona itgi ka geno konyruok mathoth, negirito rieko mawuok e dhoga ka gilingʼ mos.
Slušahu me i èekahu, i muèahu na moj svjet.
22 Onge ngʼama ne loso bangʼa; wechena ne lwar e itgi mos ka ngʼidho.
Poslije mojih rijeèi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja.
23 Ne girita ka joma rito koth ndalo oro, kendo negimor gi wechena mana ka joma rito kodh chwiri.
Jer me èekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd.
24 Kane abwonjo kodgi to ne amako dhogi; kendo ler mane rieny koa e lela wangʼa, ne morogi ahinya.
Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu.
25 An ema ne anyisogi yo monego gilu kendo nabedo kaka ruodhgi; ne achalo ruoth e dier jokedo mage; bende ne achalo ngʼat mahoyo joma ywak.”
Kad bih otišao k njima, sjedah u zaèelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne.
