Chakruok 47
1 Josef nodhi monyiso Farao niya, “Wuora kod owetene osebiro koa e piny Kanaan kod kwethgi kod dhogi kod gik moko duto ma gin-go kendo koro gidak e piny Goshen.”
Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: “Moj otac i moja braća stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju.”
2 Josef nokawo owetene abich kendo okelo e nyim Farao.
I uzevši petoricu između svoje braće, uvede ih faraonu.
3 Farao nopenjo owete Josef-go niya, “Utiyo angʼo?” Negidwoko Farao niya, “Jotichgi gin jokwath.”
Onda faraon zapita njegovu braću: “Čime se bavite?” Odgovore faraonu: “Tvoje su sluge stočari, baš kao što su bili naši preci.
4 Negimedo wachone niya, “Wasebiro mondo wadag e pinyni matin, nikech kech ger e piny Kanaan maonge kata mana lum ma jamb jotichni dikwae. Kuom mano, koro yie jotichgi odag e gwengʼ Goshen.”
Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji”, rekoše faraonu, “jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju.”
5 Farao nowacho ne Josef niya, “Wuonu kod oweteni osebiro iri,
[5a] Faraon reče Josipu: [6b] “Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da među njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga.” [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to ču, reče Josipu: “Budući da su tvoj otac i tvoja braća došli k tebi,
6 kendo piny Misri ni e lweti, ket wuonu kod oweteni odag kama berie moloyo. We gidag Goshen kendo ka ingʼeyo moko kuomgi man kod mich mar kwath ketgi mondo gibed jorit jamba.”
[6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braću u najboljem kraju.”
7 Eka Josef nokelo Jakobo wuon mare kendo okete e nyim Farao. Ka Jakobo nosegwedho Farao,
Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona.
8 Farao nopenje niya, “In ja-higni adi?”
A faraon upita Jakova: “Koliko ti je godina?”
9 Kendo Jakobo nodwoko Farao niya, “Higni ma asewuothogo e piny gin higni mia achiel kod piero adek. Gisebedo manok kendo matek kendo ok ginyal romo gi higni mane wuora odak godo e piny.”
Jakov odgovori faraonu: “Godina moga lutalačkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca.”
10 Eka Jakobo nogwedho Farao kendo owuok modhi.
Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.
11 Kuom mano Josef nomiyo wuon-gi kod owetene kuonde mabeyo e piny Misri e gwengʼ mar Rameses mana kaka Farao nochike.
Tako Josip nastani svoga oca i svoju braću davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio.
12 Bende Josef nomiyo wuon-gi kod owetene kod jood wuon-gi duto gi chiemo kaluwore gi kar romb nyithindgi.
A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braću i svu očevu obitelj sve do najmanjega.
13 Kata kamano, ne onge chiemo e piny duto nikech kech ne ger; piny Misri kaachiel gi piny Kanaan nobedo gi dhier malich.
Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuči ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.
14 Josef nochoko pesa duto mane yudore e piny Misri kod piny Kanaan kuom cham mane gingʼiewo kuome kendo noterogi e od keno mar Farao.
Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor.
15 Kane pesa jo-Misri kod jo-Kanaan orumo, jo-Misri duto nobiro ir Josef kendo owachone niya, “Miwa chiemo, dangʼ watho e nyimi nangʼo to pesawa orumo?”
Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipćani dođu k Josipu te mu reknu: “Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim očima? Novca više nema.”
16 Eka Josef nowachonegi niya, “Nikech pesau oserumo, keluru jambu mondo uwilgo cham mabiro miyou.”
Josip odgovori: “Predajte svoju stoku pa ću vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo.”
17 Kuom mano negikelo jambgi ne Josef kendo nomiyogi chiemo kar farese, gi rombe gi diek gi dhok kod punde. Kendo e higano, nopidhogi gi chiemo kar jambgi duto.
Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago.
18 Kane higano orumo, negidok ire e higa moluwo mano mi giwachone niya, “Ruoth ok wanyal wuondoreni nikech pesawa oserumo kendo jambwa bende osedoko magi, koro onge gima wanyalo miyi makmana ringrewa kod lopewa.
Kad je ona godina prošla, dođu k njemu i druge godine te mu reknu: “Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su već ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice.
19 Angʼo momiyo diwatho kendo lopewa bende kethore to ineno? Ngʼiewa-wa wabed wasumbinini kaachiel gi puothewa kuom chiemo mondo mi wan kaachiel gi puothewa wabed mag Farao. Miwa kodhi mipidho mondo kik watho kendo puothewa kik kethre.”
Zašto da uništimo na tvoje oči i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako ćemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!”
20 Kuom mano Josef nongʼiewo lope duto mag Misri ne Farao. Jo-Misri noloko puothegi duto pesa nikech kech ne duongʼ ahinya. Piny Misri duto nobedo mar Farao,
Tako Josip steče faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipćanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo,
21 kendo Josef nodaro jo-Misri e miechgi koa koni nyaka komachielo.
a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.
22 To kata kamano ne ok ongʼiewo puothe jodolo nikech negiyudo pokgi mapile pile koa kuom Farao kendo ne gin gi chiemo moromogi kuom pok mane Farao miyogi. Mano ema omiyo jodolo ne ok ouso puothegi.
Jedino nije preuzeo svećeničkih imanja, jer je faraon davao svećenicima određeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.
23 Josef nowacho ne jo-Misri-go niya, “Koro kaka asengʼiewou kawuononi ne Farao kaachiel gi puotheu, kodhi eri dhi ukom.
Onda Josip reče svijetu: “Budući da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.
24 To e ndalo mag keyo, nyaka umi Farao achiel kuom abich. To angʼwen ewi abich modongʼ unyalo kano kaka kodhi kendo kaka chiembu gi nyithindu kod joodu duto.”
A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ćete davati jednu petinu, dok će četiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci.”
25 Negiwachone Josef niya, “Ruoth isekonyo ngimawa, omiyo ka ineno ni mano ber to wabiro bedo wasumb Farao.”
Oni odgovore: “Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi.”
26 Kuom mano Josef nokete kaka chik e piny Misri nyaka chil kawuono, ni achiel kuom abich mar cham nyaka bed mar Farao. Puothe jodolo kende ema ne ok Farao okawo.
Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino svećenička imanja nisu prešla faraonu.
27 Jo-Israel nodak Misri e gwengʼ Goshen. Negiyudo mwandu mangʼeny kuno kendo ne ginyaa mi kwan-gi omedore ahinya.
Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži.
28 Jakobo nodak Misri kuom higni apar gabiriyo kendo ndalo hike duto noromo higni mia achiel gi piero angʼwen gabiriyo.
U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto četrdeset i sedam godina.
29 Kane kinde mar tho Israel ochopo machiegni, noluongo Josef wuode kendo owachone niya, “Ka itimona ngʼwono, to yie iket lweti e kind ema kendo ikwongʼrina ni nikecha kendo ibedna ja-adiera. Kik iika e piny Misri
A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reče: “Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu!
30 to ka anindo maluwo kwerena, to gola Misri kendo idhi iyika kuma oikie kwerena.” Josef nodwoke ni, “Abiro timo kaka iwacho.”
Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!” “Učinit ću kako si rekao”, odgovori.
31 Nowacho ne Josef niya, “Kwongʼrina.” Eka Josef nokwongʼorene, kendo Israel nolemo koyiengore e ludhe mar wuoth.
“Zakuni mi se!” - reče. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.
