< Salme 61 >

1 (Til sangmesteren. Til strengespil. Af David.) Hør, o Gud, på mit råb og lyt til min bøn!
Èuj, Bože, viku moju, slušaj molitvu moju.
2 Fra Jordens Ende råber jeg til dig. Når mit Hjerte vansmægter, løft mig da op på en Klippe,
Od kraja zemlje vièem k tebi, kad klonu srce moje. Izvedi me na goru, gdje se ne mogu popeti.
3 led mig, thi du er min Tilflugt, et mægtigt Tårn til Værn imod Fjenden.
Jer si ti utoèište moje, tvrdi zaklon od neprijatelja.
4 Lad mig evigt bo som Gæst i dit Telt, finde Tilflugt i dine Vingers Skjul! (Sela)
Da živim u stanu tvom dovijeka, i poèinem pod krovom krila tvojih.
5 Ja du, o Gud, har hørt mine Løfter, opfyldt deres Ønsker, der frygter dit Navn.
Jer ti, Bože, èuješ zavjete moje i daješ mi dostojanje onijeh koji poštuju ime tvoje.
6 Til Kongens Dage lægger du Dage, hans År skal være fra Slægt til Slægt.
Dodaj dane k danima carevijem, i godine njegove produlji od koljena na koljeno.
7 Han skal trone evigt for Guds Åsyn; send Nåde og Sandhed til at bevare ham!
Neka caruje dovijeka pred Bogom; zapovjedi milosti i istini neka ga èuvaju.
8 Da vil jeg evigt love dit Navn og således Dag efter Dag indfri mine Løfter.
Tako æu pjevati imenu tvojemu svagda, izvršujuæi zavjete svoje svaki dan.

< Salme 61 >