< Salme 17 >
1 (En bøn af David.) HERRE, hør en retfærdig Sag, lyt til min Klage lån Øre til Bøn fra svigløse Læber!
Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!
2 Fra dig skal min Ret udgå, thi hvad ret er, ser dine Øjne.
Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.
3 Prøv mit Hjerte, se efter om Natten, ransag mig, du finder ej Svig hos mig.
Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja
4 Ej synded min Mund, hvad end Mennesker gjorde; ved dine Læbers Ord vogted jeg mig for Voldsmænds Veje;
kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.
5 mine Skridt har holdt dine Spor, jeg vaklede ej på min Gang.
Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.
6 Jeg råber til dig, thi du svarer mig, Gud, bøj Øret til mig, hør på mit Ord!
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.
7 Vis, dig underfuldt nådig, du Frelser for dem, der tyr til din højre for Fjender!
Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.
8 Vogt mig som Øjestenen, skjul mig i dine Vingers Skygge
Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih
9 for gudløse, der øver Vold imod mig, glubske Fjender, som omringer mig;
od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,
10 de har lukket deres Hjerte med Fedt, deres Mund fører Hovmodstale.
bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,
11 De omringer os, overalt hvor vi går, de sigter på at slå os til Jorden.
Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;
12 De er som den rovgridske Løve, den unge Løve, der ligger på Lur.
slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.
13 Rejs dig, HERRE, træd ham i Møde, kast ham til Jorden, fri med dit Sværd min Sjæl fra den gudløses Vold,
Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,
14 fra Mændene, HERRE, med din Hånd, fra dødelige Mænd - lad dem få deres Del i levende Live! Fyld deres Bug med dit Forråd af Vrede, lad Børnene mættes dermed og efterlade deres Børn, hvad de levner!
a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.
15 Men jeg skal i Retfærd skue dit Åsyn, mættes ved din Skikkelse, når jeg vågner.
A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.