< Ordsprogene 8 >

1 Mon ikke Visdommen kalder, løfter Indsigten ikke sin Røst?
Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj?
2 Oppe paa Høje ved Vejen, ved Korsveje træder den frem;
Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji,
3 ved Porte, ved Byens Udgang, ved Dørenes Indgang raaber den:
Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe:
4 Jeg kalder paa eder, I Mænd, løfter min Røst til Menneskens Børn.
Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim.
5 I tankeløse, vind jer dog Klogskab, I Taaber, saa faa dog Forstand!
Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se.
6 Hør, thi jeg fører ædel Tale, aabner mine Læber med retvise Ord;
Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo.
7 ja, Sandhed taler min Gane, gudløse Læber er mig en Gru.
Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost.
8 Rette er alle Ord af min Mund, intet er falskt eller vrangt;
Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno.
9 de er alle ligetil for den kloge, retvise for dem der vandt Indsigt.
Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje.
10 Tag ved Lære, tag ikke mod Sølv, tag mod Kundskab fremfor udsøgt Guld;
Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato.
11 thi Visdom er bedre end Perler, ingen Skatte opvejer den.
Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom.
12 Jeg, Visdom, er Klogskabs Nabo og raader over Kundskab og Kløgt.
Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim.
13 HERRENS Frygt er Had til det onde. Jeg hader Hovmod og Stolthed, den onde Vej og den falske Mund.
Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka.
14 Jeg ejer Raad og Visdom, jeg har Forstand, jeg har Styrke.
Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila.
15 Ved mig kan Konger styre og Styresmænd give retfærdige Love;
Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu.
16 ved mig kan Fyrster raade og Stormænd dømme Jorden.
Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske.
17 Jeg elsker dem, der elsker mig, og de, der søger mig, finder mig.
Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me.
18 Hos mig er der Rigdom og Ære, ældgammelt Gods og Retfærd.
U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda.
19 Min Frugt er bedre end Guld og Malme, min Afgrøde bedre end kosteligt Sølv.
Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra.
20 Jeg vandrer paa Retfærds Vej, midt hen ad Rettens Stier
Putem pravednijem hodim, posred staza pravice,
21 for at tildele dem, der elsker mig, Gods og fylde deres Forraadshuse.
Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim.
22 Mig skabte HERREN først blandt sine Værker, i Urtid, førend han skabte andet;
Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.
23 jeg blev frembragt i Evigheden, i Begyndelsen, i Jordens tidligste Tider;
Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje.
24 jeg fødtes, før Verdensdybet var til, før Kilderne, Vandenes Væld, var til;
Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom.
25 førend Bjergene sænkedes, før Højene fødtes jeg,
Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila;
26 førend han skabte Jord og Marker, det første af Jordsmonnets Støv.
Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom;
27 Da han grundfæsted Himlen, var jeg hos ham, da han satte Hvælv over Verdensdybet.
Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom.
28 Da han fæstede Skyerne oventil og gav Verdensdybets Kilder deres faste Sted,
Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu;
29 da han satte Havet en Grænse, at Vandene ej skulde bryde hans Lov, da han lagde Jordens Grundvold,
Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji;
30 da var jeg Fosterbarn hos ham, hans Glæde Dag efter Dag; for hans Aasyn leged jeg altid,
Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda;
31 leged paa hans vide Jord og havde min Glæde af Menneskens Børn.
Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim.
32 Og nu, I Sønner, hør mig! Vel den, der vogter paa mine Veje!
Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih.
33 Hør paa Tugt og bliv vise, lad ikke haant derom!
Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti.
34 Lykkelig den, der hører paa mig, saa han daglig vaager ved mine Døre og vogter paa mine Dørstolper.
Blago èovjeku koji me sluša stražeæi na vratima mojim svaki dan i èuvajuæi pragove vrata mojih.
35 Thi den, der finder mig; finder Liv og opnaar Yndest hos HERREN;
Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda.
36 men den, som mister mig, skader sig selv; enhver, som hader mig, elsker Døden.
A ko o mene griješi, èini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.

< Ordsprogene 8 >