Job 20
1 Saa tog Na'amatiten Zofar til Orde og sagde:
Sofar iz Naamata progovori tad i reče:
2 Derfor bruser Tankerne i mig, og derfor stormer det i mig;
“Misli me tjeraju da ti odgovorim, i zato u meni vri to uzbuđenje
3 til min Skam maa jeg høre paa Tugt, faar tankeløst Mundsvejr til Svar!
dok slušam ukore koji me sramote, al' odgovor mudar um će moj već naći.
4 Ved du da ikke fra Arilds Tid, fra Tiden, da Mennesket sattes paa Jorden,
Zar tebi nije od davnine poznato, otkad je čovjek na zemlju stavljen bio,
5 at gudløses Jubel er kort og vanhelliges Glæde stakket?
da je kratka vijeka radost opakoga, da kao tren prođe sreća bezbožnička.
6 Steg end hans Hovmod til Himlen, raged hans Hoved i Sky,
Pa ako stasom i do neba naraste, ako mu se glava dotakne oblaka,
7 som sit Skarn forgaar han for evigt, de, der saa ham, siger: »Hvor er han?«
poput utvare on zauvijek nestaje; koji ga vidješe kažu: 'Gdje je sad on?'
8 Han flyr som en Drøm, man finder ham ikke, som et Nattesyn jages han bort;
Kao san bez traga on se rasplinjuje, nestaje ga kao priviđenja noćnog.
9 Øjet, der saa ham, ser ham ej mer, hans Sted faar ham aldrig at se igen.
Nijedno ga oko više gledat neće, niti će ga mjesto njegovo vidjeti
10 Hans Sønner bejler til ringes Yndest, hans Hænder maa give hans Gods tilbage.
Njegovu će djecu gonit' siromasi: rukama će svojim vraćati oteto.
11 Hans Ben var fulde af Ungdomskraft, men den lægger sig med ham i Støvet.
Kosti su njegove bujale mladošću; gle, zajedno s njome pokošen je sada.
12 Er det onde end sødt i hans Mund, naar han gemmer det under sin Tunge,
Zlo bijaše slatko njegovim ustima te ga je pod svojim jezikom skrivao;
13 sparer paa det og slipper det ikke, holder det fast til sin Gane,
sladio se pazeć' da ga ne proguta i pod nepcem svojim zadržavao ga.
14 saa bliver dog Maden i hans Indre til Slangegift inden i ham;
Ali hrana ta mu trune u utrobi, otrovom zmijskim u crijevima postaje.
15 Godset, han slugte, maa han spy ud, Gud driver det ud af hans Bug,
Blago progutano mora izbljuvati. Bog će ga istjerat' njemu iz utrobe.
16 han indsuger Slangernes Gift, og Øgleungen slaar ham ihjel;
Iz zmijine glave otrov je sisao: sada umire od jezika gujina.
17 han skuer ej Strømme af Olie, Bække af Honning og Fløde;
Potoke ulja on gledat' više neće, ni vidjet' gdje rijekom med i mlijeko teku.
18 han maa af med sin Vinding, svælger den ej, faar ingen Glæde af tilbyttet Gods.
Vratit će dobitak ne okusivši ga, neće uživat' u plodu trgovine.
19 Thi han knuste de ringe og lod dem ligge, ranede Huse, han ej havde bygget.
Jer je sirotinju gnjeo i tlačio, otimao kuće koje ne sazida,
20 Thi han har ingen Hjælp af sin Rigdom, trods sine Skatte reddes han ikke;
jer ne bješe kraja požudi njegovoj, njegova ga blaga neće izbaviti.
21 ingen gik fri for hans Glubskhed, derfor varer hans Lykke ikke;
Jer mu proždrljivost ništa ne poštedi, ni sreća njegova dugo trajat neće.
22 midt i sin Overflod har han det trangt, al Slags Nød kommer over ham.
Sred izobilja u škripcu će se naći, svom će snagom na nj se oboriti bijeda.
23 For at fylde hans Bug sender Gud sin Vredes Glød imod ham, lader sin Harme regne paa ham.
I dok hranom bude trbuh svoj punio, Bog će na nj pustiti jarost svoga gnjeva, sasut' dažd strelica na meso njegovo.
24 Flyr han for Brynje af Jern, saa gennemborer ham Kobberbuen;
Ako i izmakne gvozdenom oružju, luk će mjedeni njega prostrijeliti.
25 en Kniv kommer ud af hans Ryg, et lynende Staal af hans Galde; over ham falder Rædsler,
Strijelu bi izvuk'o, al' mu probi leđa, a šiljak blistavi viri mu iz žuči. Kamo god krenuo, strepnje ga vrebaju,
26 idel Mørke er opsparet til ham; Ild, der ej blæses op, fortærer ham, æder Levningen i hans Telt.
na njega tmine sve tajom očekuju. Vatra ga ništi, ni od kog zapaljena, i proždire sve pod njegovim šatorom.
27 Himlen bringer hans Brøde for Lyset, og Jorden rejser sig mod ham.
Gle, nebo krivicu njegovu otkriva i čitava zemlja na njega se diže.
28 Hans Huses Vinding maa bort, rives bort paa Guds Vredes Dag.
Njegovu će kuću raznijeti poplava, otplaviti je u dan Božje jarosti.
29 Slig er den gudløses Lod fra Gud og Lønnen fra Gud for hans Brøde!
Takvu sudbinu Bog priprema zlikovcu i takvu baštinu on mu dosuđuje.”
