< Efeserne 1 >

1 Paulus, Kristi Jesu Apostel ved Guds Villie, til de hellige, som ere i Efesus og ere troende i Kristus Jesus:
Ko au Paula, ko e ʻaposetolo ʻa Sisu Kalaisi ʻi he finangalo ʻoe ʻOtua, ki he kāinga māʻoniʻoni ʻoku ʻi ʻEfesō, pea ki he kakai tui ʻia Kalaisi Sisu:
2 Naade være med eder og Fred fra Gud vor Fader og den Herre Jesus Kristus!
Ke ʻiate kimoutolu ʻae kelesi, mo e melino, mei he ʻOtua ko e tau Tamai, pea mei he ʻEiki ko Sisu Kalaisi.
3 Lovet være Gud og vor Herres Jesu Kristi Fader, som har velsignet os med al aandelig Velsignelse i det himmelske i Kristus,
Fakafetaʻi ki he ʻOtua ko e Tamai ʻa hotau ʻEiki ko Sisu Kalaisi, ʻaia kuo ne tāpuaki ʻaki ʻakitautolu ʻae ngaahi tāpuaki fakalaumālie kotoa pē ʻi he ngaahi potu fakalangi ʻia Kalaisi:
4 ligesom han har udvalgt os i ham før Verdens Grundlæggelse til at være hellige og ulastelige for hans Aasyn,
‌ʻO fakatatau ki heʻene fili ʻakitautolu ʻiate ia ʻi he teʻeki ai fakatupu ʻa māmani, koeʻuhi ke tau māʻoniʻoni mo taʻehalaia ʻi hono ʻao ʻi he ʻofa:
5 idet han i Kærlighed forudbestemte os til Sønneudkaarelse hos sig ved Jesus Kristus, efter sin Villies Velbehag,
‌ʻAia naʻa ne tuʻutuʻuni ʻakitautolu ki he ʻohia ʻoe fānau kiate ia ʻia Sisu Kalaisi, ʻo fakatatau ki he angaʻofa ʻo hono finangalo,
6 til Pris for sin Naades Herlighed, som han benaadede os med i den elskede,
Ke ai ha fakafetaʻi ʻi heʻene ʻofa ongoongolelei, ʻaia kuo ne maʻu ai ʻakitautolu ʻi he ʻOfeina.
7 i hvem vi have Forløsningen ved hans Blod, Syndernes Forladelse, efter hans Naades Rigdom,
‌ʻAia ʻoku tau maʻu ai ʻae huhuʻi hono taʻataʻa, ko e fakamolemole ʻoe ngaahi angahala, ʻo fakatatau mo hono lahi ʻaupito ʻo ʻene ʻofa;
8 som han rigelig tildelte os i al Visdom og Forstand,
‌ʻAia kuo ne fonu lahi ʻaupito ai kiate kitautolu, ʻi he poto kotoa pē mo e ʻiloʻilo;
9 idet han kundgjorde os sin Villies Hemmelighed, efter sin velbehagelige Beslutning, som han havde fattet hos sig selv,
‌ʻI he fakaʻilo kiate kitautolu ʻae meʻa fakalilolilo ʻo hono finangalo, ʻo fakatatau mo e angaʻofa ʻaʻana, ʻaia naʻa ne tuʻutuʻuni ʻiate ia pe:
10 for at oprette en Husholdning i Tidernes Fylde, nemlig at sammenfatte sig alt i Kristus, det, som er i Himlene, og det, som er paa Jorden, i ham,
Koeʻuhi ʻi he kakato ʻoe ngaahi kuonga naʻa ne tuʻutuʻuni, ke ne fakakātoa fakataha ʻae meʻa kotoa pē ʻia Kalaisi, ʻae meʻa ʻoku ʻi he langi, mo ia ʻoku ʻi māmani; ʻio, ʻiate ia:
11 i hvem vi ogsaa have faaet Arvelodden, forud bestemte efter hans Forsæt, der virker alt efter sin Villies Raad,
‌ʻAia kuo mau maʻu ai foki ʻae tofiʻa, he kuo ne tuʻutuʻuni ʻakimautolu ʻo fakatatau ki he faʻiteliha ʻo ia ʻoku fai ʻae ngaahi meʻa kotoa pē ʻo fakatatau ki he poto ʻo hono finangalo:
12 for at vi skulde være til Pris for hans Herlighed, vi, som forud havde haabet paa Kristus,
Koeʻuhi ke ongoongolelei ʻene angalelei ʻiate kimautolu naʻe tomuʻa falala kia Kalaisi,
13 i hvem ogsaa I, da I hørte Sandhedens Ord, Evangeliet om eders Frelse, i hvem I ogsaa, da I bleve troende, bleve beseglede med Forjættelsens hellige Aand,
Mo kimoutolu foki, ʻi he hili hoʻomou fanongo ki he folofola ʻoe moʻoni, ko e ongoongolelei ʻo homou fakamoʻui: ʻaia foki ʻi hoʻomou tui, naʻe fakaʻilonga ʻaki ʻakimoutolu ʻae Laumālie Māʻoniʻoni ʻoe talaʻofa,
14 som er Pant paa vor Arv, til Ejendommens Forløsning, til Pris for hans Herlighed.
‌ʻAia ko e fakamoʻoni ia ʻo hotau tofiʻa, kaeʻoua ke huhuʻi ʻae tofiʻa kuo fakatau, ke fakaongolelei ai ʻene angalelei.
15 Derfor har ogsaa jeg, efter at have hørt om eders Tro paa den Herre Jesus og om eders Kærlighed til alle de hellige,
Pea ko au foki, hili ʻeku fanongo ki hoʻomou tui ki he ʻEiki ko Sisu, mo e ʻofa ki he kāinga māʻoniʻoni kotoa pē,
16 ikke ophørt at takke for eder, idet jeg ihukommer eder i mine Bønner om,
‌ʻOku ʻikai tuku ʻeku ʻatu ʻae fakafetaʻi koeʻuhi ko kimoutolu, ʻo takua ʻakimoutolu ʻi heʻeku ngaahi lotu;
17 at vor Herres Jesu Kristi Gud, Herlighedens Fader, maa give eder Visdoms og Aabenbarelses Aand i Erkendelse af ham,
Koeʻuhi ke tuku kiate kimoutolu ʻe he ʻOtua ʻo hotau ʻEiki ko Sisu Kalaisi, ko e Tamai ʻoe nāunau, ʻae laumālie ʻoe poto mo e fakahā ʻi he faʻa ʻiloʻi ia;
18 gøre eders Hjertes Øjne oplyste til at kende, hvilket det Haab er, som han kaldte eder til, hvilken hans Arvs Herligheds Rigdom er iblandt de hellige,
‌ʻI he fakamaama ʻae mata ʻo homou loto; koeʻuhi ke mou ʻilo ai, pe ko e hā ʻae ʻamanaki lelei ʻo ʻene ui, pea ko e hā ʻae koloa ʻoe lelei ʻo hono tofiʻa ʻi he kāinga māʻoniʻoni,
19 og hvilken hans Krafts overvættes Storhed er over for os, som tro, alt efter hans Styrkes vældige Virkekraft,
Pea ko e hā hono lahi fakamanavahē ʻo ʻene mālohi kiate kitautolu ʻoku tui, ʻo fakatatau ki he ngāue ʻa hono māfimafi lahi ʻaupito,
20 som han udviste paa Kristus, da han oprejste ham fra de døde og satte ham ved sin højre Haand i det himmelske,
‌ʻAia naʻa ne fai kia Kalaisi, ʻi heʻene fokotuʻu hake ia mei he pekia, ʻo ne fakanofo ia ki hono nima toʻomataʻu ʻi he ngaahi potu fakalangi,
21 langt over al Magt og Myndighed og Kraft og Herredom og hvert Navn, som nævnes, ikke alene i denne Verden, men ogsaa i den kommende, (aiōn g165)
‌ʻO māʻolunga lahi ʻaupito ʻi he ngaahi pule kotoa pē, mo e mālohi, mo e māfimafi, mo e ʻeikiʻanga mo e hingoa kotoa pē ʻoku ui ʻaki, ʻikai ʻi he māmani pe, ka ʻi he maama ko ia foki ʻe hoko: (aiōn g165)
22 og lagde alt under hans Fødder, og ham gav han som Hoved over alting til Menigheden,
Pea kuo tuku ʻe ia ʻae ngaahi meʻa kotoa pē ki hono lalo vaʻe, pea fakanofo ia ko e ʻulu ki he ngaahi meʻa kotoa pē ki hono siasi,
23 der er hans Legeme, fyldt af ham, som fylder alt i alle.
‌ʻAia ko hono sino, ko e fonu ʻo ia ʻoku ne fakafonu kotoa pē ʻi he meʻa kotoa pē.

< Efeserne 1 >