< Salme 141 >

1 Herre! jeg har raabt til dig, skynd dig til mig, vend dine Øren til min Røst, naar jeg kalder paa dig.
Ko e Saame ʻa Tevita. ‌ʻE Sihova, ʻoku ou tangi kiate koe: ke ke haʻu vave kiate au; fakafanongo ki hoku leʻo, ʻo kau ka tangi kiate koe.
2 Lad min Bøn staa som et Røgelseoffer for dit Ansigt, mine Hænders Opløftelse som et Aftenmadoffer.
Ke aʻu atu ʻeku lotu ki ho ʻao ʻo hangē ko e meʻa namu kakala; mo e hiki hake ʻo hoku nima ʻo hangē ko e feilaulau ʻoe efiafi.
3 Herre! sæt Vagt for min Mund, tag Vare paa mine Læbers Dør.
‌ʻE Sihova, fakanofo ʻae leʻo ki hoku ngutu; tauhi ʻae matapā ʻo hoku loungutu.
4 Bøj ikke mit Hjerte til nogen ond Handel, til at bedrive Misgerninger i Ugudelighed i Samfund med Mænd, som øve Uret; og lad mig ikke æde af deres lækre Mad!
‌ʻOua naʻa ueʻi hoku loto ki ha meʻa kovi ʻe taha, ke fai ʻae ngaahi ngāue kovi mo e kau tangata ʻoku fai kovi: pea ʻoua naʻa tuku ke u kai ʻi heʻenau ngaahi meʻa lelei.
5 Lad en retfærdig slaa mig i Kærlighed og revse mig; mit Hoved skal ikke vise Hovedolien fra sig; thi min Bøn skal fremdeles møde hines Ondskab.
Ke taaʻi au ʻe he angatonu; pea ko e ʻofa ia: pea tuku ke ne valokiʻi au; ko e lolo lelei ia, ʻaia ʻe ʻikai foa ai hoku ʻulu: he ko ʻeku lotu foki ʻe fai ia ʻi heʻenau ngaahi mamahi.
6 Deres Dommere ere nedstyrtede i Klippens Favn; og de selv have hørt mine Ord, at de vare liflige.
‌ʻOka hinga ʻenau kau fakamaau ʻi he ngaahi potu tokatāmaki, tenau fanongo ki heʻeku ngaahi lea; he ʻoku melie ia.
7 Som naar en pløjer og furer Jorden, saa ere vore Ben spredte ved Dødsrigets Svælg. (Sheol h7585)
Kuo movetevete hotau ngaahi hui ʻi he ngutu ʻoe faʻitoka, ʻo hangē ko e taaʻi ʻo mafahi ʻe he taha ʻae ʻakau ʻi he funga ʻoe fonua. (Sheol h7585)
8 Thi til dig, Herre, Herre! se mine Øjne hen; paa dig forlader jeg mig; giv ikke min Sjæl til Pris!
Ka ʻoku hanga hoku mata kiate koe, ʻE Sihova ko e ʻEiki: ʻoku ou falala kiate koe; ʻoua naʻa ke siʻaki hoku laumālie.
9 Bevar mig fra Snaren, som de have udstillet for mig, og fra deres Garn, som gøre Uret.
Taʻofi au mei he ngaahi tauhele kuo nau ʻai kiate au, mo e ngaahi meʻa fakauʻu, ʻae kakai fai kovi.
10 Lad de ugudelige falde i deres eget Garn, medens jeg derhos slipper forbi.
Tuku ke tō ʻae angahala ki he ngaahi kupenga ʻanautolu, ʻi he lolotonga ʻo ʻeku hao mei ai.

< Salme 141 >