< Salme 107 >
1 Priser Herren! thi han er god, thi hans Miskundhed varer evindelig.
“Mou ʻatu ʻae fakafetaʻi kia Sihova, he ʻoku angalelei ia: koeʻuhi ʻoku tolonga ʻo taʻengata ʻa ʻene ʻaloʻofa.”
2 Det maa de sige, som ere genløste af Herren, de, han har genløst af Modstanderens Haand,
Ke lea pehē ʻe he kakai kuo huhuʻi ʻe Sihova, ʻakinautolu kuo ne huhuʻi mei he nima ʻoe fili;
3 og de, som han har samlet hjem fra Landene, fra Øster og fra Vester, fra Norden og fra Havet.
Pea tānaki ʻakinautolu mei he ngaahi fonua, mei he potu hahake, pea mei he potu lulunga, mei he potu tokelau, pea mei he feituʻu tonga.
4 De fore vild i Ørken, paa en øde Vej, de fandt ingen Stad, som de kunde bo udi;
Naʻa nau ʻalu fano pē ʻi he toafa ʻi he hala liʻaki; naʻe ʻikai tenau ʻilo ha kolo ke nofo ai.
5 de vare hungrige og tørstige tillige; deres Sjæl vansmægtede i dem.
Pea ʻi he fiekaia mo e fieinua, naʻe pongia ai honau laumālie ʻiate kinautolu.
6 Og de raabte til Herren, da de vare i Angest, han friede dem af deres Trængsler.
Pea naʻa nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ne ne fakamoʻui ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
7 Og han førte dem paa den rette Vej, at de gik til en Stad, som de kunde bo udi.
Pea naʻa ne tataki atu ʻakinautolu ʻi he hala totonu, koeʻuhi kenau hoko ki he kolo naʻe kakai.
8 Lad dem takke Herren for hans Miskundhed og for hans underfulde Gerninger imod Menneskens Børn;
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
9 thi han har mættet en tørstig Sjæl og har fyldt en hungrig Sjæl med godt.
He ʻoku ne fakamākona ʻae laumālie ʻoku holi, mo ne fakapito ʻaki ʻae lelei ʻae laumālie ʻoku fiekaia.
10 De sade i Mørke, og i Dødens Skygge, bundne i Elendighed og Jern;
Ko kinautolu ʻoku nofo ʻi he fakapoʻuli pea mo e ʻata ʻae mate, kuo haʻi ʻaki ʻae mamahi mo e ukamea;
11 thi de havde været genstridige imod Guds Ord og havde foragtet den Højestes Raad;
Koeʻuhi naʻa nau angatuʻu ki he ngaahi folofola ʻae ʻOtua, mo nau fehiʻa ki he akonaki ʻae fungani Māʻolunga:
12 og han ydmygede deres Hjerter ved Lidelse; de styrtede, og der var ingen Hjælper.
Ko ia naʻa ne fakavaivaiʻi honau loto ʻi he ngāue; naʻa nau tō ki lalo, pea naʻe ʻikai ha taha ke tokoni.
13 Og de raabte til Herren, da de vare i Angest, han frelste dem af deres Trængsler.
Pea naʻa nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ne fakamoʻui ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
14 Han udførte dem af Mørket og Dødens Skygge og sønderrev deres Baand.
Naʻa ne ʻomi ʻakinautolu mei he fakapoʻuli mo e ʻata ʻoe mate, ʻo ne motuhi honau ngaahi haʻi.
15 Lad dem takke Herren for hans Miskundhed og for hans underfulde Gerninger imod Menneskens Børn;
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
16 thi han har sønderbrudt Kobberporte og sønderhugget Jernslaaer.
He kuo ne maumauʻi ʻae ngaahi matapā palasa, pea ne tutuʻu ʻae ngaahi ukamea fakamaʻu.
17 De Daarer! de bleve plagede for deres Overtrædelsers Vej og for deres Misgerningers Skyld.
ʻOku mamahi ʻae kau vale koeʻuhi ko ʻenau talangataʻa, pea mo ʻenau ngaahi hia.
18 Deres Sjæl fik Vederstyggelighed til al Mad, og de kom nær til Dødens Porte.
ʻOku fehiʻa honau laumālie ki he meʻakai kotoa pē; pea ʻoku nau fakaʻaʻau ki he ngaahi matapā ʻoe mate.
19 Og de raabte til Herren, da de vare i Angest, han frelste dem af deres Trængsler.
Pea ʻoku nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ʻoku ne fakamoʻui ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
20 Han sendte sit Ord og helbredede dem og reddede dem fra deres Grave.
Naʻa ne fekau ʻene folofola, pea ne fakamoʻui ʻakinautolu, mo ne fakahaofi ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi meʻa fakaʻauha.
21 Lad dem takke Herren for hans Miskundhed og for hans underfulde Gerninger imod Menneskens Børn
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
22 og ofre Takofre og fortælle hans Gerninger med Frydesang.
Pea tuku kenau feilaulau ʻaki ʻae ngaahi feilaulau ʻoe fakafetaʻi, mo fakahā ʻene ngaahi ngāue ʻi he fiefia.
23 De fore ud paa Havet i Skibe, de udrettede deres Gerning paa de store Vande,
Ko kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he tahi ʻi he ngaahi vaka, mo fai ʻae ngāue ʻi he ngaahi vai lahi;
24 de saa Herrens Gerninger og hans Underværker paa Dybet.
ʻOku nau mamata ki he ngaahi ngāue ʻa Sihova, mo ʻene ngaahi meʻa fakaofo ʻi he moana.
25 Han bød og lod et Stormvejr rejse sig, og det opløftede dets Bølger.
He ʻoku fekau ʻe ia, pea ʻoku fakatupu ʻae matangi mālohi, ʻaia ʻoku tupu hake ai hono ngaahi peau.
26 De fore op imod Himmelen, de fore ned i Afgrundene, deres Sjæl forsagede under Ulykken.
ʻOku nau ʻalu hake ki he langi, ʻoku nau toe ʻalu hifo ki he ngaahi loloto: kuo vela ʻo vai honau laumālie koeʻuhi ko e mamahi.
27 De dreves omkring og ravede som den drukne, og al deres Visdom var udtømt.
ʻOku nau tasipa, pea luelue ʻo hangē ko e tangata konā, pea kuo mole honau poto kotoa pē.
28 Og de raabte til Herren, da de vare i Angest, og han udførte dem af deres Trængsler.
ʻOku nau toki tangi kia Sihova ʻi heʻenau tuʻutāmaki, pea ʻoku ne ʻomi ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi mamahi.
29 Han lod Stormen stille af, og Bølgerne lagde sig.
ʻOku ne ngaohi ʻae afā ke tofukī, ko ia ʻoku ʻikai ngaue ai hono peau.
30 Da bleve de glade, at disse vare blevne stille; og han førte dem i Havn efter deres Begæring.
Pea ʻoku nau toki fiefia koeʻuhi ʻoku nau fiemālie ai; pea ʻoku ne ʻomi ʻakinautolu ki he taulanga kuo nau holi ki ai.
31 Lad dem takke Herren for hans Miskundhed og for alle hans underfulde Gerninger imod Menneskens Børn
Taumaiā ke fakamālō ʻae kakai kia Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa, pea koeʻuhi ko ʻene ngaahi ngāue fakaofo ki he fānau ʻae tangata!
32 og ophøje ham i Folkets Forsamling og prise ham der, hvor de gamle sidde.
Tuku kenau fakahikihiki ʻa ʻene ʻafio ʻi he fakataha ʻoe kakai, mo fakamālō
33 Han gjorde Floder til en Ørk og Kildegrund til tørre Steder;
ʻOku liliu ʻe ia ʻae ngaahi vaitafe ko e toafa, mo e ngaahi matavai ko e kelekele mōmoa;
34 et frugtbart Land til Saltland for deres Ondskabs Skyld, som boede deri.
Mo e fonua mahu ko e hongea, koeʻuhi ko e angakovi ʻae kakai ʻoku nofo ai.
35 Han gjorde Ørken til en vandrig Sø og tørt Land til Kildegrund.
ʻOku ne liliu ʻae toafa ko e ano vai, mo e fonua mōmoa ko e ngaahi matavai.
36 Og han lod de hungrige bo der, og de grundede en Stad, som de kunde bo udi.
Pea ʻoku ne pule ke nofo ai ʻae fiekaia, koeʻuhi kenau teuteu ʻae kolo ke nofo ai;
37 Og de besaaede Agre og plantede Vingaarde, og disse bare Frugt til Indtægt.
Mo tūtuuʻi ʻae ngaahi ngoue, pea tō ʻae ngaahi ngoue vaine, ʻaia ʻoku faʻa ʻomi ʻae ngaahi fua kuo tupu.
38 Og han velsignede dem, og de bleve saare formerede, og han formindskede ikke deres Kvæg.
ʻOku ne fakamonūʻia foki ʻakinautolu, ko ia kuo nau tupu ʻo tokolahi ʻaupito; pea ʻoku ʻikai te ne tuku ke fakaʻaʻau ke siʻi ʻenau fanga manu.
39 Derefter bleve de formindskede og nedbøjede af Trængsel, Ulykke og Bedrøvelse.
Pea ʻoku toe fakaʻaʻau ke tokosiʻi mo vaivai ʻakinautolu ʻi he fakamālohi, mo e mahaki, mo e mamahi.
40 Han udøser Foragt over Fyrster og lader dem fare vild i den vejløse Ørk.
ʻOku ne lilingi ʻae manuki ki he ngaahi ʻeiki, pea ʻoku ne pule kenau ʻalu fano ʻi he toafa, ʻaia ʻoku ʻikai ha hala ʻi ai.
41 Men han ophøjede en fattig af Elendighed og satte Slægterne som Hjorde.
Ka ʻoku ne hiki hake ʻae masiva mei he mamahi, pea ʻoku ne ngaohi maʻana ʻae ngaahi kāinga ʻo hangē ko e fanga sipi.
42 De oprigtige skulle se det og glæde sig; men al Uretfærdighed har lukket sin Mund til.
ʻE mamata ki ai ʻae angatonu, pea fiefia; pea ʻe tāpuni ʻe he angahala kotoa pē hono ngutu.
43 Hvo er viis, at han bevarer disse Ting og forstaar Herrens Miskundhed!
Ko hai ʻoku poto, pea tokanga ki he ngaahi meʻa ni, tenau ʻiloʻi ʻae ʻaloʻofa ongongofua ʻa Sihova.