< Job 18 >
1 Da svarede Bildad, Sukiten, og sagde:
Pea naʻe toki tali ʻe Pilitati mei Suaa, ʻo ne pehē,
2 Naar ville I gøre Ende paa Ord? forstaar først, og derefter ville vi tale.
“ʻE fēfē hono fuoloa pea ke fakangata ʻae lea? Tokanga, pea te mau toki lea.
3 Hvorfor blive vi agtede som Fæ og ere blevne urene for eders Øjne?
Ko e hā kuo lau ai ʻakimautolu ko e fanga manu, pea lau ko e ʻuli ʻi ho ʻao?
4 O du, som sønderslider din Sjæl i din Vrede, mon Jorden skal ligge forladt for din Skyld og en Klippe flyttes fra sit Sted?
ʻOku ne haehae ia ʻe ia pe ʻi heʻene ʻita: ʻe liʻaki ʻa māmani koeʻuhi ko koe? Pea ʻe hiki ʻae fuʻu makatuʻu mei hono potu?
5 Ja den ugudeliges Lys skal udslukkes, og hans Ilds Lue skal ikke skinne.
“Ko e moʻoni, ʻe tāmateʻi ʻae maama ʻoe angahala, pea ʻe ʻikai ulo ʻae kalofiama ʻo ʻene afi.
6 Lyset skal blive mørkt i hans Telt, og hans Lampe over ham skal udslukkes.
ʻE fakapoʻuli ʻae maama ʻi hono fale, pea ʻe tāmateʻi ʻa ʻene maama fakataha mo ia.
7 Hans Krafts Skridt skulle indsnævres, og hans eget Raad skal styrte ham.
ʻE fakaʻapiʻapi ʻae lakaʻanga ʻo hono mālohi, pea ʻe lī ki lalo ia ʻe heʻene fakakaukau ʻaʻana.
8 Thi han føres i Garnet ved sine egne Fødder, og han vandrer over et Net;
He ko hono kauvaʻe ʻoʻona kuo ne lī ia ki he kupenga, pea ʻoku ne ʻeveʻeva ʻi he funga tauhele.
9 Snaren holder ham om Hælen, Strikken snører sig fast om ham;
ʻE moʻua ia ʻe he hele ʻi hono muivaʻe, pea ʻe ikuna ia ʻe he kaihaʻa.
10 Garnet for ham ligger skjult paa Jorden, og Fælden for ham ved Stien;
Kuo ʻai ʻae tauhele kiate ia ʻi he kelekele, mo e sokitanu kiate ia ʻi he hala.
11 Rædsler forfærde ham trindt omkring, og de drive ham hid og did, hvor han gaar;
ʻE fakamanavahēʻi ia ʻe he ngaahi meʻa fakailifia mei he potu kotoa pē, pea ʻe fakaveʻevave ia.
12 hans Kraft vansmægter af Hunger, og Ulykke er beredt til hans Side.
ʻE kai ʻe he fiekaia ʻa hono mālohi, pea ʻe tali ofi ʻae fakaʻauha ki hono vakavaka.
13 Lemmerne under hans Hud skal Dødens førstefødte fortære, ja hans Lemmer skal den fortære.
ʻE fakaʻauha ʻe ia ʻae mālohi ʻo hono sino: ʻio, ko e ʻuluaki fānau ʻoe mate te ne fakaʻauha ʻene mālohi.
14 Han rives op fra sit Telt, som var hans Tillid, og han føres frem til Rædslernes Konge.
ʻE lī kituʻa mei hono fale ʻa hono falalaʻanga, pea ko ia ʻe ʻomi ia ki he tuʻi ʻoe fakailifia.
15 Der skal bo i hans Telt, hvad der ikke hører ham til; Svovl skal strøs over hans Bolig.
ʻE nofo ia ʻi hono fale, he ʻoku ʻikai ʻoʻona ia: ʻe tūtuuʻi ki hono ʻapi ʻae sulifa.
16 Hans Rødder skulle tørres nedentil, og oventil skal hans Gren afskæres.
ʻE mōmoa mei lalo hono ngaahi aka, pea ʻe motuhi mei ʻolunga ʻa hono vaʻa.
17 Hans Ihukommelse skal udslettes af Landet, og han skal intet Navn have paa Gaderne.
Ko hono manatuʻi ʻe ʻauha mei he fonua, pea ʻe ʻikai hano hingoa ʻi he hala.
18 De skulle udstøde ham fra Lyset til Mørket og bortjage ham fra Jorderige.
ʻE kapusi ia mei he maama ki he poʻuli, pea ʻe tulia ia mei he māmani.
19 Han skal ikke have en Søn og ej en Sønnesøn iblandt sit Folk, og der skal ingen blive tilovers i hans Boliger.
ʻE ʻikai maʻu ʻe ia ha foha pe mokopuna ʻi hono kakai, ʻe ʻikai toe ha niʻihi ʻi hono ngaahi fale.
20 Efterkommerne skulle forskrækkes over hans Dag, og de gamle skulle betages af Forfærdelse.
Ko kinautolu ʻe muimui ʻiate ia te nau ofo ki hono ʻaho, ʻo hangē ko e ilifia ʻanautolu naʻa nau feangai.
21 Visselig, saadanne ere den uretfærdiges Boliger og saadant dens Sted, som ikke kender Gud.
Ko e moʻoni ʻoku pehē pe ʻae ngaahi nofoʻanga ʻoe angahala, pea ko eni ʻae potu ʻo ia ʻoku taʻeʻiloʻi ʻae ʻOtua.”