< Žalmy 123 >
1 Píseň stupňů. K toběť pozdvihuji očí svých, ó ty, kterýž na nebesích přebýváš.
Ko e Hiva ʻae ʻalu hake. ʻOku ou hanga hake hoku mata ki hoʻo ʻafio, ʻa koe ʻoku ke ʻafio ʻi he ngaahi langi.
2 Aj hle, jakož oči služebníků k rukám pánů jejich, jakož oči děvky k rukám paní její: tak oči naše k Hospodinu Bohu našemu, až by se smiloval nad námi.
Vakai, ʻoku hangē ko e sio ʻae mata ʻoe kau tamaioʻeiki ki he nima ʻo ʻenau ngaahi ʻeiki, pea hangē ko e mata ʻo ha kaunanga ki he nima ʻo ʻene ʻeiki fefine; ʻoku tatali pehē ʻa homau mata kia Sihova ko homau ʻOtua, kaeʻoua ke ne ʻaloʻofa mai kiate kimautolu.
3 Smiluj se nad námi, Hospodine, smiluj se nad námi, neboť jsme již příliš potupou nasyceni.
ʻE Sihova, ke ke ʻaloʻofa mai kiate kimautolu, ke ke ʻaloʻofa mai kiate kimautolu: he kuo mau fonu ʻaupito ʻi he manukia.
4 Jižť jest příliš nasycena duše naše posmíšky bezbožných, a potupou pyšných.
ʻOku fonu ʻaupito homau laumālie ʻi he manuki ʻanautolu ʻoku anga fakafiemālie, pea mo e fehiʻa ʻae fielahi.