< Žalmy 133 >
1 Píseň stupňů, Davidova. Aj, jak dobré a jak utěšené, když bratří v jednomyslnosti přebývají!
Ania karon, pagkamaayo ug pagkamalipayon gayud Sa mga magsoon nga managpuyo sa paghiusa!
2 Jako mast výborná na hlavě, sstupující na bradu, bradu Aronovu, tekoucí až i na podolek roucha jeho.
Kini sama sa bililhon nga lana nga anaa sa ibabaw sa ulo, Nga nagadaligdig ibabaw sa bungot, Bisan sa bungot ni Aaron; Nga midaligdig ibabaw sa liab sa iyang mga bisti;
3 A jako rosa Hermon, kteráž sstupuje na hory Sionské. Nebo tu udílí Hospodin požehnání i života až na věky.
Sama sa tun-og sa Hermon, Nga nangatagak ibabaw sa kabukiran sa Sion: Kay didto gisugo ni Jehova ang panalangin, Bisan sa kinabuhi nga walay katapusan.