< Pjesma nad Pjesmama 7 >

1 Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.
Wo nan ne mpaboa yɛ fɛ, Ɔdehye babea! Wʼanantu a wugyina so te sɛ abohemaa, odwumfo nsa ano adwuma.
2 Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima.
Wo funuma yɛ kuruwa a enni nsa a nsa pa wɔ mu bere biara. Wo sisi yɛ atoko a wɔaboa ano na sukooko atwa ho ahyia.
3 Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina.
Wo nufu te sɛ atwemma abien, atwemma nta.
4 Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.
Wo kɔn te sɛ asonse abantenten. Wʼaniwa aba te sɛ Hesbon ntade a ɛwɔ Bat Rabim pon nkyɛn. Wo hwene te sɛ Lebanon abantenten a ɛkyerɛ Damasko no.
5 Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.
Wo ti si so sɛ Karmel Bepɔw. Wo tinwi te sɛ adehyetam a wɔadi mu adwinni; wo tinwi atenten no kyere ɔhene dommum.
6 Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama!
Wo ho yɛ fɛ, ɔdɔ, wo ho yɛ anigye na ɛma ahomeka ara!
7 Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.
Wo sibea te sɛ abɛ dua, na wo nufu te sɛ aduaba kasiaw.
8 Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.
Mekae se, “Mɛforo abɛ dua no; na maso nʼaba mu.” Wo nufu nyɛ sɛ bobe kasiaw, na wo home mu hua nyɛ sɛ aprɛ.
9 Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih.
Na wʼanom hua nyɛ sɛ bobesa papa. Ababaa: Ma bobesa no nkɔ me dɔfo hɔ tee, ɛnsen mfa nʼanofafa ne ne se no so brɛoo.
10 Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.
Meyɛ me dɔfo de, na nʼapɛde ne me.
11 Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima.
Bra, me dɔfo; ma yɛnkɔ akuraa, ma yɛnkɔda akuraa anadwo baako.
12 Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju.
Ma yɛnkɔ bobeturo mu ntɛm nkɔhwɛ sɛ bobe no agu nhwiren, sɛ nhwiren no apaapae, anaasɛ ntunkum no ayɛ frɔmfrɔm. Ɛhɔ na mede me dɔ bɛma wo.
13 Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj!
Adesaa yi ne hua, na akɔnnɔduan nyinaa begu yɛn pon ano, foforo ne dedaw, a mede asie ama wo, me dɔfo.

< Pjesma nad Pjesmama 7 >