< Pjesma nad Pjesmama 7 >

1 Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.
Zinhle kangakanani izinyawo zakho emanyathelweni, ndodakazi yenkosana! Amalunga amathangazi akho anjengemiceciso, umsebenzi wezandla zengcitshi.
2 Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima.
Inkaba yakho injengomganu oyingubhe ongasweli iwayini elixutshanisiweyo. Isisu sakho sinjengenqumbi yengqoloyi ezingelezelwe yimiduze.
3 Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina.
Amabele akho womabili anjengabantwana ababili bomziki, abangamaphahla empala.
4 Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.
Intamo yakho injengomphotshongo wempondo zendlovu. Amehlo akho ayiziziba zeHeshiboni ngasesangweni leBeti-Rabimi. Impumulo yakho injengomphotshongo weLebhanoni okhangelene leDamaseko.
5 Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.
Ikhanda lakho phezu kwakho linjengeKharmeli, lenwele zekhanda lakho ezilengayo zinjengokuyibubende; inkosi ibotshwe emikhandlweni.
6 Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama!
Umuhle kangakanani, njalo uthandeka kangakanani, thando, ezinjabulweni.
7 Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.
Lobu ubude bakho bunjengesihlahla selala, lamabele akho njengamaxha.
8 Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.
Ngathi: Ngizakhwela esihlahleni selala ngibambe ingatsha zaso. Khathesi-ke amabele akho azakuba njengamahlukuzo evini, lephunga lamakhala akho linjengama-aphula,
9 Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih.
lolwanga lwakho lunjengewayini elihle eliya kusithandwa sami kakuhle, kusenza indebe zabaleleyo zikhulume.
10 Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.
Ngingowesithandwa sami, lesifiso saso singakimi.
11 Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima.
Woza, sithandwa sami, kasiphumele egangeni, silale ebusuku emizaneni;
12 Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju.
kasivuke ngovivi siye ezivinini, sibone ukuthi amavini asehluma, ekhupha impoko, lokuthi amapomegranati akhahlele yini. Lapho ngizakunika uthando lwami.
13 Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj!
Amamandrake akhupha iphunga elimnandi, langasemasangweni ethu kukhona zonke inhlobo zezithelo ezimnandi kakhulu, ezintsha lezindala, engizibekele wena, sithandwa sami.

< Pjesma nad Pjesmama 7 >