< Pjesma nad Pjesmama 7 >

1 Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.
Mano kaka tiendeni beyo kirwako pat pat, yaye nyar joka ruoth! Tiendeni pichni ka kite ma nengogi tek, ka gima jopecho molony ema opayo.
2 Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima.
Pendi ogomo ka wend agwata, ma divai moru maber ok rumie. Nungoni chalo pidh ngano mochok kaachiel, ma ondanyo olworo koni gi koni.
3 Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina.
Thundeni chalo gi nyithind mwanda ariyo, gichalo gi nyithind mwanda ma rude.
4 Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.
Ngʼuti chalo gi kar ngʼicho motingʼore gi malo molos gi lak liech. Wengeni nyawni ka pi Yawo mar Heshbon but rangach mar Bath Rabim. Umi chalo gi kar ngʼicho motingʼore gi malo mar Lebanon momanyore gi Damaski.
5 Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.
Wiyi miyi duongʼ mana ka Got Karmel, yie wiyi to ochanore ka orengo mar ruoth, kendo omako pach ruoth.
6 Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama!
Mano kaka ijaber kendo imiya mor, mano kaka imora, yaye jaherana!
7 Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.
Dendi odongo mana ka othith, to thundi to chalo mana ka olemo, mogudore kanyachiel.
8 Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.
Ne awacho niya, “Abiro lwenyo yiend othith; nyaka amak olembe gi lweta.” Mad thundeni chal gi olemb, mzabibu mochokore kanyachiel, to tik mar muchi chal gi olemo mayom,
9 Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih.
kendo dhogi chal mana gi divai mamit. Nyako Mad divai lor mos e dwond jaherana, kamol mos e kind lewe kod lekene komadhe.
10 Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.
An mar jaherana, kendo gombone ni kuoma.
11 Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima.
Bi, jaherana, bi wadhi waba ei gwengʼ, kendo wanind oko e bunge.
12 Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju.
Bi wamondi gokinyi wadhi, e puothe mzabibu mondo wangʼiane, ka mzabibu oseolo, bende wangʼiane ka gisechako thiewo, kendo ka olembe mongʼinore oselokore makwar; kuno, ema abiro miyie herana.
13 Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj!
Kuno ema inyalo winjoe tik mar mandrake, kendo e odwa kanyo okanni gik mamit, motingʼo gik machon gi manyien, ma asebedo ka akanoni, yaye jaherana.

< Pjesma nad Pjesmama 7 >