Pjesma nad Pjesmama 5
1 Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saće svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!
Asebiro e puotha, yaye jaherana; asechoko ubani gi modhi madungʼ tik mangʼwe ngʼar, asechamo pednina kaachiel kod mor kich mara; kendo asemadho divaina kod chak. Osiepe Yaye osiepena, chiemuru kendo methuru; yaye joherana, methuru ma romu.
2 Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: “Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi.”
Ne anindo, to chunya ne neno. Lingʼ uwinji! Jaherana dwongʼo kowacho niya, “Yaye jaherana, yawna kendo winja maber, yaye jaherana mamuol mana ka akuru. Tho opongʼo wiya, kendo yie wiya opongʼ gi ngʼich mar otieno.”
3 “Svukla sam odjeću svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?”
Aselonyo lepa, koro idwaro ni achak arwakra kendo? Aselwoko tienda, koro idwaro ni achak anyon lowo kendo?
4 Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.
Jaherana nosoyo lwete e otuchi mar dhoot; chunya nochako gwecho ka dware.
5 Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteče niz prste na ručku zavora.
Ne aa malo mondo ayawne jaherana, kendo lwetena ne ton mo mangʼwe ngʼar ma nengone tek. Morno ma nengone tek mane ni e lith lweta nomieno pata mar dhoot.
6 Otvorih dragome svome, ali on se već bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao.
Ne ayawone jaherana, mi ayudo ka jaherana osewuok kendo osea! Chunya norumo kane odhi oyomba. Ne amanye, to ne ok ayude. Ne aluonge, to ne ok odwoka.
7 Sretoše me čuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli čuvari zidina.
Jorito noromo koda kane giwuotho gotieno e alwora mar dala. Ne gigoya marach ma gihinya; kendo jorito marichogo, ne omaya lawa!
8 Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako nađete dragoga moga, što ćete mu reći? Da sam bolna od ljubavi.
Amiyou chik, un nyi Jerusalem ni ka uyudo jaherana, to ubiro nyise nangʼo? Nyiseuru ni hera ma aherego odwaro nega?
9 Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša među ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ?
Ere kaka jaherani oloyo chwo mamoko, yaye jaber mogik e dier nyiri mabeyo duto? Ere kaka jaherani oloyo chwo mamoko, momiyo imiyowa chik ma kamano?
10 Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama.
Jaherana rieny kendo rapudo, oloyo chwo alufu apar.
11 Glava je njegova kao zlato, zlato čisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana.
Wiye chalo dhahabu maler, yie wiye beyo kendo boyo, bende yie wiyego ratengʼ ka yie agak.
12 Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani.
Wengene chalo akuru mopiyo but aore mamol, moluoki gi chak, kendo ochan kaka kite ma nengogi tek.
13 Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče.
Lembe chalo gi apilo mokuogi magolo suya mamit. Pien dhoge chalo ondanyo, ma mo madungʼ tik mangʼwe ngʼar tonie.
14 Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost pokrita safirima.
Bedene chalo gi luth mar dhahabu, mokedi gi kite ma nengongi tek. Dende chalo gi lak liech moywe maler, mokedi gi kit safir.
15 Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra.
Tiendene chalo gi sirni mag kit ombo mochungʼ e mise mag dhahabu maler. Onenore ka got mar Lebanon, kendo ongʼongʼore ka bepe sida mag Lebanon.
16 Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske.
Mano kaka dhoge mit nyodho, kendo ober moloyo chwo mamoko. Mano e jaherana, mano e osiepna, yaye nyi Jerusalem.
