Pjesma nad Pjesmama 4
1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead.
Wo ho yɛ fɛ, me dɔfo! Ao, wo ho yɛ fɛ! Wʼaniwa a ɛhyehyɛ wo nkataanim mu no te sɛ aborɔnoma. Wo nwi te sɛ mpapokuw a wɔresian Gilead Bepɔw.
2 Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.
Wo se te sɛ nguankuw a wɔatwitwa wɔn ho nwi foforo, a wofi aguaree. Baako mpo nyeraa ɛ.
3 Usne su tvoje kao trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.
Wʼanofafa te sɛ koogyan hama; wʼano yɛ fɛ. Wʼasontɔre a ɛhyɛ wo nkataanim mu te sɛ ntunkum aduaba fa.
4 Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački.
Wo kɔn te sɛ Dawid abantenten, a wɔasi no fɛɛfɛ; na akokyɛm apem sensɛn ho, a ne nyinaa yɛ akofo kyɛm.
5 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima.
Wo nufu te sɛ atwemma abien, atwemma nta a wodidi wɔ sukooko mu.
6 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak tamjana.
Enkosi sɛ ade bɛkye, ama honhom aguan no, mɛkɔ kurobow bepɔw ne aduhuam nkoko no so.
7 Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.
Me dɔfo, wo ho yɛ fɛ papa; wo ho nni dɛm biara.
8 Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih.
Ma yemfi Lebanon, mʼayeforo, wo ne me mfi Lebanon nkɔ. Sian fi Amana atifi bra, fi Senir atifi, Hermon apampam hɔ, fi gyata buw mu ne mmepɔw a asebɔ dɛɛdɛɛ hɔ.
9 Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.
Woagye me koma abɔ so, me nuabea, mʼayeforo; woagye me koma abɔ so; wode wʼani a ɛbɔɔ me so, ne wo kɔnmuade mu ɔbohemaa baako.
10 Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.
Wo dɔ yɛ anigye, me nuabea, mʼayeforo! Hwɛ, wo dɔ sɔ ani sen bobesa, na wʼaduhuam yɛ huam sen pɛprɛ biara.
11 S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.
Asɛm dɛdɛ fi wʼano sɛ ɛwokyɛm, mʼayeforo; nufusu ne ɛwo wɔ wo tɛkrɛma ase. Wo ntade mu hua te sɛ Lebanon de.
12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.
Wote sɛ turo a wɔato ano pon mu, me nuabea, mʼayeforo; woyɛ asuti a wɔagye ho ban, asubura a wɔasɔw ano.
13 Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:
Wo nnua yɛ nnuabafuw so ntunkum a ɛsow aba pa, ahuahaa ne nnuannua,
14 nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.
nnuannua ne mmetire, osiko ne sinamon, a ohuamfufu nnua ahorow, kurobow ne dupapo ne pɛprɛ papa ahorow nyinaa ka ho.
15 Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana.
Woyɛ asubura turo, abura a nsu sen fi mu a ɛsen fi Lebanon.
16 Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.
Sɔre, atifi fam mframa! Bra, anafo fam mframa! Bɔ fa me turo mu, sɛnea ɛbɛyɛ a ne hua no begyigye afa baabiara. Ma me dɔfo mmra ne turo mu na ɔmmɛka ne nnuaba papa no nhwɛ.
