Pjesma nad Pjesmama 4
1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead.
Glej lepotica si, moja ljubezen, glej, lepotica si. Znotraj svojih pramenov imaš oči golobice. Tvoji lasje so kakor trop koz, ki se pojavljajo z gore Gileád.
2 Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.
Tvoji zobje so podobni tropu ovc, ki so gladko ostrižene, ki so prišle gor iz kopanja, od katerih vsaka rodi dvojčke in med njimi ni nobene jalove.
3 Usne su tvoje kao trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.
Tvoje ustnice so podobne škrlatnemu sukancu in tvoj govor je ljubek. Tvoja sènca so podobna koščku granatnega jabolka znotraj tvojih pramenov.
4 Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački.
Tvoj vrat je podoben Davidovemu stolpu, zgrajenemu za orožarno, na katerem visi tisoč majhnih ščitov, vsi ščiti mogočnih ljudi.
5 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima.
Tvoji dve dojki sta podobni dvema mladima srnama, ki sta dvojčici, ki se paseta med lilijami.
6 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak tamjana.
Dokler se ne zdani in sence ne odletijo, se bom spravila do gore mire in k hribu kadila.
7 Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.
Popolnoma si lepotica, moja ljubezen, madeža ni na tebi.
8 Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih.
Pridi z menoj iz Libanona, moja nevesta, z menoj iz Libanona. Poglej iz vrha Amáne, iz vrha Senírja in Hermona, iz levjih brlogov, z gora leopardov.
9 Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.
Očarala si moje srce, moja sestra, moja nevesta; z enim izmed svojih očes si očarala moje srce, z eno verižico svojega vratu.
10 Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.
Kako poštena je tvoja ljubezen, moja sestra, moja nevesta! Kako mnogo boljša je tvoja ljubezen kakor vino! In vonj tvojih mazil kakor vse dišave.
11 S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.
Tvoje ustnice, oh moja nevesta, kapljajo kakor satovje. Med in mleko sta pod tvojim jezikom in vonj tvojih oblek je podoben vonju Libanona.
12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.
Obdan vrt je moja sestra, moja nevesta, zaprt izvir, zapečaten studenec.
13 Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:
Tvoje rastline so sadovnjak granatnih jabolk s prijetnimi sadovi; kana z nardo;
14 nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.
narda in žafran; kolmež in cimet, z vsemi kadilnimi drevesi; mira in aloja z vsemi vodilnimi dišavami;
15 Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana.
vrtni studenec, vodnjak živih vodá in vodotoki iz Libanona.
16 Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.
Zbudi se, oh severni veter in pridi jug. Pihaj na moj vrt, da bodo njegove dišave lahko iztekale. Naj moj ljubljeni pride v svoj vrt in jé svoje prijetno sadje.
