< Pjesma nad Pjesmama 4 >
1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead.
Navesima negantoa mofamoka, kagi kagonamo'a arava ohe hentofazaga mani'nanke'na kema hugamizankura amuho hue. Kavufima refite'nana tavravemofo amefira, kavurgararemokea maho namagna hu'na'e. Hanki kazokamo'ma evuramiazamo'a Giliati agonafinti sipisipi afu'mo'za takaure takaure hu'za evuramizankna nehie.
2 Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.
Kave'mo'a sipsipi afu anenta meni azoka harenteza ti frentageno efeke nehiankna huno efeke hu'ne. Magore huno kavemo'a hagro osu'neanki fenkamine anagami kavemo'a mago tragave hu'ne.
3 Usne su tvoje kao trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.
Kagi'morenamo'a korankre nofikna hu'ne. Kagimo'a vahe'mo'ma kesane hu'are knare'zantfa hune. Kavugosama refite'nana tavravefina kameragemo'a korankre huno pomigreneti zafa rgagna hu'ne.
4 Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački.
Hagi knankemo'a Deviti zaza nonkna huno hentofaza nehigeno, Deviti nonte'ma hankave sondia vahe'mo'zama tauseni'a hankozmima eme hantinte'za enevazankna hu'ne.
5 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima.
Tare aminka'araremokea kugaveza dia anenta afumoke lili trazampi traza neneke vano ha'ankna huna'e.
6 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak tamjana.
Nanterama zasima osuno masama osu'nesige'na, ame hu'na mnanentake'za merene frenkinsensima me'nea agonafina marerigahue.
7 Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.
Navesima negantoa mofamoka kagrira kagi kagonamo arava ohe hentofa zaga mani'nankeno, maka kavufgamo'a afuhe afahera osuno hentofaza hu'ne.
8 Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih.
Lebanonitira zahufa a'nimoka, nagrane egeta va'mneno. Amanae nehaza agonafintira eramio. Laionimo'ene lepatimo'enema noma kikema nemania agona Senirine Hemoni agonararemofo morusapintira eramio.
9 Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.
Zahufa a'nimoka kagra marerisa zagani'a mani'nanankinka tumonire avako nehane. Kesgama hunka kavuma nenaganke'nama knankempima pasesuma hu'nana zama negogeno'a, tumoni'amo'a fakifaki hu'ne.
10 Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.
Zahufa a'nimoka kavesi'nenantana zamo'a hentofaza hu'ne. Kavesima nenantana zamo'a waini timofo haga'a agatere'ne. Hagi kavufgare'ma fre'nana masavemofo mnamo'a, mika haganentake zana agatere'ne.
11 S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.
Zahufa a'nimoka kagiteti'ma pakepakema nehia zamo'a tume rimo'ma nehiaza huno haganentake nehigeno, kagefu'namofo henka kaziga amirine tumerine me'ne. Ana nehigeno kukena ka'afinti mnamo'a Lebanoni sida zafafintima neviankna mna nevie.
12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.
Zahufa a'nimoka kagra nagrike hoza mani'nenka, mareri fenozani'a mani'nane. Refite'nea ti kampui kagra mani'nenka, oku'a ti kampui tini'a mani'nane.
13 Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:
Kagri hozafina pomigreneti zafa'moza metru hutere hune'za, knare'nare raga renentaze. Hagi mnanentake zantmima henama nadima,
14 nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.
zafronima, kalamusine sinamoninema, ana maka frenkinsensima, merema, aloe trazane, maka knare'ma huno mananentakema nehia zantaminena ana hozafina me'ne.
15 Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana.
Hozafi me'nea ti kampui kna nehunka, knare tirukna hu'nane. Lebanoni agonafinti'ma eneramia tinkna hunka mani'nane.
16 Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.
Noti kazigatira zahora erinka ne-egeno, sauti kazigati'enena zahora erino ne-ena huta, hozaniafinti mna'a erita vuta eta hi'o. Navesima negantomoka hozaka'afina enka hentofa zafa raga eme taginka nenka ko.