< Pjesma nad Pjesmama 4 >

1 Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead.
A IA hoi, he nani kou, e ka'u mea i aloha'i, aia hoi, he nani kou; O kou mau maka, ua like me na maka manu nunu, Iloko o kou pale; Ua like kou lauoho me ko ka poe kao, I ko lakou noho ana ma ka mauna o Giliada.
2 Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.
Ua like kou mau niho me ka poe hipa i akoia, E hele mai ana, mai ka auau ana mai; Ua hanau palua lakou a pau, Aohe mea pa mawaena o lakou a pau.
3 Usne su tvoje kao trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.
Ua like kou mau lehelehe me ke kaula ulaula, A ua maikai kau olelo ana; E like me ka apana pomeraite, pela kou mau maka, Iloko o kou pale.
4 Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački.
O kou a-i, ua like ia me ka halekiai o Davida, I kukuluia'i i hale kahiko kaua. Ua kau lakou malaila i hookahi tausani palekaua; He mau palekana lakou a pau no ka poe koa.
5 Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima.
O ko'u mau waiu, ua like ia me na anetelope i hanau palua ia, E ai ana mawaena o na lilia.
6 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak tamjana.
A i ka wa oluolu o ka la, a auhee na aka, E hele au i ka mauna mura, a i ka puu libano.
7 Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.
He nani loa kou a pau, e ka'u mea i aloha'i, Aole ou wahi kina iki.
8 Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih.
E hele pu me au, mai Lebanona mai, e ka'u wahine, Me au pu, mai Lebanona mai, E nana mai ka piko mai o Amana, Mai ka piko mai o Sinera, a me Heremona, Mai ka lua mai o na liona, A mai ka mauna mai o na leopadi.
9 Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.
Ua hooeha mai oe i ko'u naau, e ko'u kaikuwahine, e ka'u wahine; Ua hooeha mai oe i ko'u naau me kekahi o kou mau maka, Me kekahi lei hoi o kou a-i.
10 Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.
Nani kou aloha, e ko'u kaikuwahine, e ka'u wahine! Maikai kou aloha mamua o ka waina, A me ke ala o kou mea kahinu, Mamua o na mea ala a pau loa.
11 S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.
O kou lehelehe, e ka'u wahine, ua haule ka meli malaila iho; Aia malalo iho o kou elelo, ka meli a me ka waiu; A o ke ala o kou kapa, Ua like ia me ke ala o Lebanona.
12 Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.
O ko'u kaikuwahine, o ka'u wahine, he kihapai ia i paa i ka pa, He kiowai i uhiia, he punawai hoi i kapiliia.
13 Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:
O kou mau kawowo, o ke kihapai pomeraite no ia me na hua ono, O ke kupero me ka naredo:
14 nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.
O ka na naredo, a me ke keroko, a me ke kalamo, a me ke kinemona, Me na laau ala a pau, o ka mura a me ka aloe, Me na mea ala maikai a pau.
15 Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana.
O ka punawai o na kihapai, o ka luawai o ka wai ola, A me na wai kahe mai Lebanona mai.
16 Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.
E ala mai, e ka makani kukulu akau, E ka makani kukulu hema, e hele mai; E pa mai i ko'u kihapai i moani aku kona mea ala. E komo mai, o ka'u mea i aloha'i iloko o kona kihapai, E ai ia i ka hua o kona kihapai.

< Pjesma nad Pjesmama 4 >