Pjesma nad Pjesmama 2
1 - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
Ja sam ruža Saronska, ljiljan u dolu.
2 - Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.
Što je ljiljan meðu trnjem, to je draga moja meðu djevojkama.
3 - Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
Što je jabuka meðu drvetima šumskim, to je dragi moj meðu momcima; željeh hlada njezina, i sjedoh, i rod je njezin sladak grlu mojemu.
4 Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
Uvede me u kuæu gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni.
5 Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli.
7 - Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja.
8 Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
Glas dragoga mojega; evo ga, ide skaèuæi preko gora, poskakujuæi preko humova.
9 Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
Dragi je moj kao srna ili kao jelenèe; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku.
10 Dragi moj podiže glas i govori mi: “Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
Progovori dragi moj i reèe mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
11 jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.
Jer gle, zima proðe, minuše daždi, otidoše.
12 Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
Cvijeæe se vidi po zemlji, doðe vrijeme pjevanju, i glas grlièin èuje se u našoj zemlji.
13 Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
Smokva je pustila zametke svoje, i loza vinova ucvala miriše. Ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi.
14 Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno.”
Golubice moja u rasjelinama kamenijem, u zaklonu vrletnom! daj da vidim lice tvoje, daj da èujem glas tvoj; jer je glas tvoj sladak i lice tvoje krasno.
15 Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.
Pohvatajte nam lisice, male lisice, što kvare vinograde, jer naši vinogradi cvatu.
16 Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.
Moj je dragi moj, i ja sam njegova, on pase meðu ljiljanima.
17 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
Dok zahladi dan i sjenke otidu, vrati se, budi kao srna, dragi moj, ili kao jelenèe po gorama razdijeljenijem.
