Pjesma nad Pjesmama 2
1 - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.
Mwen se flè Woz Saron an, flè Lis a vale yo.
2 - Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.
Tankou yon flè lis pami pikan yo, se konsa cheri mwen an ye pami tout jenn fi yo.
3 - Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.
Tankou yon pye pòm pami bwa nan forè, se konsa cheri mwen an ye pami jennonm yo. Nan lonbraj li mwen te pran gwo plezi pou m te chita; konsa fwi li te dous nan gou m.
4 Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.
Li te mennen m nan gwo sal bankè li, e drapo li monte sou mwen an se lanmou.
5 Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.
Ban m fòs ak gato rezen, rafrechi m ak pòm, akoz mwen malad ak lanmou.
6 Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.
Kite men goch li rete anba tèt mwen ak men dwat li pou l anbrase m.
7 - Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!
M ap avèti nou, O fi a Jérusalem yo, nan non antilòp ak bich mawon an, pou nou pa fè lanmou m leve, ni ouvri zye li jiskaske se plezi li.
8 Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.
Koute! Men cheri mwen an! Men l ap vini! L ap monte sou mòn yo, epi vòltije sou kolin yo!
9 Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.
Cheri mwen an tankou yon antilòp, oswa yon jenn sèf. Gade byen, li kanpe dèyè mi kay nou an; l ap gade nan fenèt yo, l ap gade nan jalouzi a.
10 Dragi moj podiže glas i govori mi: “Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,
Cheri mwen an te reponn mwen e te di m: “Leve vini cheri mwen an, pi bèl mwen an.
11 jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.
Paske gade, sezon fredi a fin pase, lapli fin pati nèt.
12 Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.
Flè yo deja parèt nan peyi a; tan an chante a fin rive! Vwa toutrèl la ap koute deja nan peyi a.
13 Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.
Fwi pye fig etranje a fin mi, e chan rezen yo bay odè pafen. Leve vini, annou pati!”
14 Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno.”
O toutrèl nan fant wòch mwen an, nan kote sekrè chemen ki monte apik, kite mwen wè figi ou, kite mwen tande vwa ou! Paske vwa ou dous e fòm ou bèl nèt.
15 Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.
Kenbe rena yo pou nou, ti rena k ap detwi chan rezen yo, paske chan nou yo ap fè flè.
16 Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.
Cheri mwen an se pa m, e mwen se pa l. Li fè patiraj twoupo li pami flè lis yo.
17 Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.
Jiskaske joune a vin fè fre lè lonbraj yo kouri ale; vire, cheri mwen an, fè tankou antilòp la, oswa jenn sèf sou mòn Bether a.
