< Otkrivenje 4 >
1 Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: “Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!”
Potem sem pogledal in glej, vrata na nebu so bila odprta in prvi glas, ki sem ga zaslišal, je bil, kakor bi bil od trobente, govoreče z menoj, ki je rekel: »Pridi sèm gor in pokazal ti bom stvari, ki morajo biti odslej.«
2 I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na prijestolje Netko sjede.
In takoj sem bil v duhu in glej, prestol je bil postavljen v nebesih in nekdo je sedel na prestolu.
3 Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga slična smaragdu.
In tisti, ki je sedel, je bil videti podoben kamnu jaspisu in sardiju in naokoli prestola je bila mavrica, na pogled podobna smaragdu.
4 Uokolo prijestolja dvadeset i četiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše dvadeset i četiri starješine, obučene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi.
In naokoli prestola je bilo štiriindvajset prestolov in na prestolih sem videl sedeti štiriindvajset starešin, oblečenih v bela oblačila in na svojih glavah so imeli zlate krone.
5 Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih,
In pred prestolom so izvirali bliski in grmenja ter glasovi; in pred prestolom je bilo sedem gorečih ognjenih svetilk, ki so sedem Božjih Duhov.
6 a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju:
In pred prestolom je bilo stekleno morje, podobno kristalu; in v sredini prestola in naokoli prestola so bile štiri živali, spredaj in zadaj polne oči.
7 prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu.
In prva žival je bila podobna levu in druga žival podobna teletu in tretja žival je imela obraz kakor človek, četrta žival pa je bila podobna letečemu orlu.
8 Ta su četiri bića - u svakoga po šest krila - sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: “Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!”
In štiri živali so imele vsaka izmed njih okoli sebe po šest peruti in znotraj so bile polne oči; in niso počivale dan in noč, rekoč: »Svet, svet, svet, Gospod Bog Vsemogočni, ki je bil in je in ki pride.«
9 I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, (aiōn )
In ko so te živali dale slavo in čast in zahvalo njemu, ki je sedel na prestolu, ki živi na veke vekov, (aiōn )
10 dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći: (aiōn )
je štiriindvajset starešin padlo dol pred njim, ki je sedel na prestolu in oboževalo njega, ki živi na veke vekov in svoje krone vrglo pred prestol, rekoč: (aiōn )
11 “Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!”
»Vreden si, oh Gospod, da prejmeš slavo in čast ter moč, kajti ustvaril si vse stvari in zaradi tvojega zadovoljstva so in so bile ustvarjene.«