Otkrivenje 10
1 I vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje;
Haniyere okoon daawn tahdek'ts melaki k'osho kúp'o darotse b́ oot'fere t bek'i, b́ tookatsowere gúúrdek't beyirwo Ik'i edjoka b́tesh, b́ shiitso aawok'oyi, b́tufuwots tawu írok'ono botesh,
2 u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakorači desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riče.
Wogk'reets k'odets mas'aaf muk'u b́ kishatse detsdek'tni b́tesh, b́ k'ani tufo aats k'araats, b́ giri tufonowere datsats gedb́dek'i,
3 I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.
K'adiru eeshi k'arok'o arts k'aari eenonowere b́ kuhi, b́ kuhorowere shawat awushi guumwotsu bok'aaro bo shishiyi.
4 A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali začujem glas s neba: “Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!”
Shawat awushi guumwotswere noono bokeewtsok'on taa guut'o gawutdek'i, ernmó «Shawat aawush guummanots bokeewtso ipde'er áátson deshde'e bako guut'k'aye!» etiru k'ááro darotse tshishi.
5 I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu
Haniyere il aats k'aaronat datsats b́ need'efere tbek'ts melakiyo b́ k'ani kisho dambaan k'aaúdek't
6 i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: “Neće više biti vremena! (aiōn g165)
Dúre dúrosh beyar beetwon, daronat bítse beyirwotsi, datsunat bgitsotse beyirwotsn, aats k'aaronat bítse beyirwotsn aztso Izar Izewer shútson taart hank'o bíeti, «Eshe haniyak ja'aratsese! (aiōn g165)
7 Nego - u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima.”
Ernmó melakiyo shawatlo ezbedi k'ááro b́shisht aawwots b́guuts nebiyiwotssh b́ nabts doo shishi b́keewtsok'on ááshts Ik'i keewo s'eenetwe.»
8 I glas što ga začuh s neba opet prozbori sa mnom: “Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke anđela što stoji na moru i na zemlji!”
Maniyere il darotse tshishts k'ááro «Aats k'aaronat datsatse need'iru melakiyo kishatse fa'onat wogeets mas'aafi k'odo amr k'aaúde'e» ett aaniyi taash b́keewi.
9 Pristupim k anđelu i zamolim ga da mi dade knjižicu. A on će mi: “Uzmi je i progutaj! Zagorčit će ti utrobu, ali će ti u ustima biti slatka kao med.”
Melakiyokowere amaat «K'odets mas'aaf múk'na'ú taash ime» tieti, bíwere «Mas'aafmani k'aa'úde'er moowe, nmaac'otse s'aamo wotitwaniye, nnonotsnmó mas'ook'o shawetwaniye» bí eti.
10 Uzeh knjižicu iz ruke anđelove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali kad je progutah, zagorči mi utrobu.
Taawere mas'aaf múk'na'a k'odeetsú melakiyo kishatse k'aaú dek'at tmeyi, tnonotsnowere mas'ook'o shaawbwtsi, bin matk'riyakoon tmaac'o s'aam wotb́wtsi.
11 I rečeno mi je: “Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!”
Maniyere il «Jir aywots jangosh, ash ashosh, k'osh k'osh naari noon keewiru ashuwotsnat nugúsuwots jangosh ando aani bek'on keewo neesh geyife» ett taash keeweyi.
