Psalmi 95

1 Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

Antao hisabo am’ Iehovà; Antao hipoña-peo amy lamilamim-pandrombahan-tikañey.

2 Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!

Ntao hiatrek’Aze am-pañandriañañe, antao hirebek’ ama’e an-tsabo.

3 Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.

Andrianamboatse jabahinake t’Iehovà, naho Mpanjaka ra’elahy ambone’ ze fanalolahy iaby.

4 U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.

Am-pità’e ao o hatsikeokeo’ ty tane toio, Aze ka o lengom-bohitseo.

5 Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.

Aze i riakey, ie ty namboatse aze, nitsenèm-pità’e i tane maikey.

6 Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!

Mb’etoa, hiambane vaho hitalaho, antao hanongalek’ añatrefa’ Iehovà Mpitsene antikañe.

7 Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:

Amy te ie t’i Andrianañaharentikañe; itika ro ondatim-piandraza’e, naho ty lia-raim-pità’e; Anito, naho janjiñe’ areo i fiarañanaña’ey!

8 “Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji

Ko mañagàñe arofo, manahake te Meriba añe, tañ’andro’ i Masa am-babangoañ’ añe;

9 gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.

Ie nazizin-droae’ areo, naoveove’iareo ndra te nioni’iereo o fitoloñakoo.

10 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'

Efa-polo taoñe te nalaiñeko i tariratsey le nanoeko ty hoe: foko miola an-troke, fa tsy apota’ iareo o satakoo;

11 Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'”

Aa le nifanta ami’ty fifomboko: Toe tsy himoaha’iareo ty fitofàko.