Psalmi 95

1 Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!

O vini, annou chante a SENYÈ a! Annou rele fò avèk jwa a wòch ki sove nou an;

2 Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!

Annou vini devan prezans Li avèk remèsiman, Annou rele fò a Li menm avèk sòm.

3 Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.

Paske SENYÈ a se yon gran Bondye, e yon gran wa pi wo ke tout dye yo.

4 U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.

Nan men (Sila) pwofondè latè yo ye a. Pwent mòn yo osi se pou Li.

5 Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.

Lanmè a se pou Li, paske se te Li menm ki te fè l. Ak men L, Li te fòme tè sèch la.

6 Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!

Vini, annou fè adorasyon, e annou pwostène. Annou mete ajenou devan SENYÈ ki te fè nou an.

7 Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:

Paske se Li menm ki Bondye nou an. Nou se moun patiraj Li ak mouton men Li yo. Jodi a, si nou ta vle tande vwa L,

8 “Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji

pa fè kè nou vin di tankou nan Meriba, tankou nan jou a Massa nan dezè yo,

9 gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.

“lè papa zansèt nou yo te pase M a leprèv. Yo te tante Mwen, malgre yo te deja wè zèv Mwen yo.

10 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'

Pandan karantan, Mwen te rayi jenerasyon (sila) a e te di: “Yo se yon pèp ki egare nan kè yo. Yo pa rekonèt chemen Mwen yo.”

11 Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'”

Akoz sa, Mwen te sèmante nan kòlè Mwen, “Anverite, yo p ap antre nan repo Mwen an.”