Psalmi 94

1 Bože osvetniče, Jahve, Bože osvetniče, pokaži se.

Psalmus ipsi David, quarta sabbati. Deus ultionum Dominus; Deus ultionum libere egit.

2 Ustani ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima!

Exaltare, qui judicas terram; redde retributionem superbis.

3 Dokle će bezbošci, Jahve, dokle će se bezbošci hvastati?

Usquequo peccatores, Domine, usquequo peccatores gloriabuntur;

4 Dokle će brbljati, drsko govoriti, dokle će se bezakonici hvastati?

effabuntur et loquentur iniquitatem; loquentur omnes qui operantur injustitiam?

5 Tlače narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišću;

Populum tuum, Domine, humiliaverunt, et hæreditatem tuam vexaverunt.

6 kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju

Viduam et advenam interfecerunt, et pupillos occiderunt.

7 i govore: “Jahve ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!”

Et dixerunt: Non videbit Dominus, nec intelliget Deus Jacob.

8 Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad ćete se urazumiti?

Intelligite, insipientes in populo; et stulti, aliquando sapite.

9 Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?

Qui plantavit aurem non audiet? aut qui finxit oculum non considerat?

10 Onaj što odgaja narode da ne kazni - Onaj što ljude uči mudrosti?

Qui corripit gentes non arguet, qui docet hominem scientiam?

11 Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.

Dominus scit cogitationes hominum, quoniam vanæ sunt.

12 Blago onom koga ti poučavaš, Jahve, i učiš Zakonu svojemu:

Beatus homo quem tu erudieris, Domine, et de lege tua docueris eum:

13 da mu mir udijeliš od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu.

ut mitiges ei a diebus malis, donec fodiatur peccatori fovea.

14 Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neće napustiti;

Quia non repellet Dominus plebem suam, et hæreditatem suam non derelinquet,

15 jer će se pravo dosuditi pravednosti i za njom će ići svi čestiti srcem.

quoadusque justitia convertatur in judicium: et qui juxta illam, omnes qui recto sunt corde.

16 Tko će ustati za me protiv zlotvora? Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca?

Quis consurget mihi adversus malignantes? aut quis stabit mecum adversus operantes iniquitatem?

17 Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine.

Nisi quia Dominus adjuvit me, paulominus habitasset in inferno anima mea. (questioned)

18 Čim pomislim: “Noga mi posrće”, dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.

Si dicebam: Motus est pes meus: misericordia tua, Domine, adjuvabat me.

19 Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele.

Secundum multitudinem dolorum meorum in corde meo, consolationes tuæ lætificaverunt animam meam.

20 Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona?

Numquid adhæret tibi sedes iniquitatis, qui fingis laborem in præcepto?

21 Nek' samo pritišću dušu pravednog, nek' osuđuju krv nedužnu:

Captabunt in animam justi, et sanguinem innocentem condemnabunt.

22 Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utočišta moga.

Et factus est mihi Dominus in refugium, et Deus meus in adjutorium spei meæ.

23 Platit će im bezakonje njihovo, njihovom će ih zloćom istrijebiti, istrijebit će ih Jahve, Bog naš.

Et reddet illis iniquitatem ipsorum, et in malitia eorum disperdet eos: disperdet illos Dominus Deus noster.