< Psalmi 90 >
1 Molitva. Mojsija, sluge Božjega. Jahve, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.
Señor, tú nos has sido refugio en generación y generación.
2 Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Antes que naciesen los montes, y formases la tierra y el mundo, y desde el siglo, y hasta el siglo, tú eres Dios.
3 Smrtnike u prah vraćaš i veliš: “Vratite se, sinovi ljudski!”
Vuelves al hombre hasta ser quebrantado; y dices: Convertíos, hijos del hombre.
4 Jer je tisuću godina u očima tvojim k'o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.
Porque mil años delante de tus ojos, son como el día de ayer, que pasó, y como la vela de la noche.
5 Razgoniš ih k'o jutarnji san, kao trava su što se zeleni:
Háceslos pasar como avenida de aguas: son como sueño: a la mañana pasará como la yerba;
6 jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer - već se suši i vene.
Que a la mañana florece, y crece: a la tarde es cortada, y se seca.
7 Zaista, izjeda nas tvoja srdžba i zbunjuje ljutina tvoja.
Porque con tu furor somos consumidos: y con tu ira somos conturbados.
8 Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Pusiste nuestras maldades delante de ti: nuestros yerros a la lumbre de tu rostro.
9 Jer svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovršismo godine svoje.
Porque todos nuestros días declinan a causa de tu ira: acabamos nuestros años, como la palabra.
10 Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni, i osamdeset; a većina od njih muka je i ništavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle.
Los días de nuestra edad son setenta años: y los de los más valientes, ochenta años: y su fortaleza es molestia, y trabajo: porque es cortado presto, y volamos.
11 Tko će mjeriti žestinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdžbu tvoju?
¿Quién conoce la fortaleza de tu ira? que tu ira es como tu temor.
12 Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce.
Para contar nuestros días ház nos saber así: y traeremos al corazón sabiduría.
13 Vrati se k nama, Jahve! TÓa dokle ćeš? Milostiv budi slugama svojim!
Vuélvete a nosotros o! Jehová: ¿hasta cuándo? y aplácate para con tus siervos.
14 Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Hártanos de mañana de tu misericordia: y cantaremos, y alegrarnos hemos todos nuestros días.
15 Obraduj nas za dane kad si nas šibao, za ljeta kad smo stradali!
Alégranos como en los días que nos afligiste: como en los años que vimos mal.
16 Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj!
Parezca en tus siervos tu obra; y tu gloria sobre sus hijos.
17 Dobrota Jahve, Boga našega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših nek' uspije.
Y sea la hermosura de Jehová nuestro Dios sobre nosotros: y haz permanecer sobre nosotros la obra de nuestras manos: la obra de nuestras manos confirma.