Psalmi 89
1 Poučna pjesma. Ezrahijca Etana. O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Psalmus, Intellectus Ethan Israelitae. Misericordias Domini in aeternum cantabo. In generatione et generationem annunciabo veritatem tuam in ore meo.
2 Ti reče: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” U nebu utemelji vjernost svoju:
Quoniam dixisti: In aeternum misericordia aedificabitur in caelis: praeparabitur veritas tua in eis.
3 “Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:
Disposui testamentum electis meis, iuravi David servo meo:
4 tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.”
usque in aeternum praeparabo semen tuum. Et aedificabo in generatione, et generationem sedem tuam.
5 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
Confitebuntur caeli mirabilia tua Domine: etenim veritatem tuam in ecclesia sanctorum.
6 TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
Quoniam quis in nubibus aequabitur Domino: similis erit Deo in filiis Dei?
7 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.
Deus, qui glorificatur in concilio sanctorum: magnus et terribilis super omnes qui in circuitu eius sunt.
8 Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
Domine Deus virtutum quis similis tibi? potens es Domine, et veritas tua in circuitu tuo.
9 Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;
Tu dominaris potestati maris: motum autem fluctuum eius tu mitigas.
10 ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
Tu humiliasti sicut vulneratum, superbum: in brachio virtutis tuae dispersisti inimicos tuos.
11 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
Tui sunt caeli, et tua est terra, orbem terrae et plenitudinem eius tu fundasti:
12 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
aquilonem, et mare tu creasti. Thabor et Hermon in nomine tuo exultabunt:
13 Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.
tuum brachium cum potentia. Firmetur manus tua, et exaltetur dextera tua:
14 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
iustitia et iudicium praeparatio sedis tuae. Misericordia et veritas praecedent faciem tuam:
15 Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
beatus populus, qui scit iubilationem. Domine, in lumine vultus tui ambulabunt,
16 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
et in nomine tuo exultabunt tota die: et in iustitia tua exaltabuntur.
17 Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
Quoniam gloria virtutis eorum tu es: et in beneplacito tuo exaltabitur cornu nostrum.
18 Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
Quia Domini est assumptio nostra: et sancti Israel regis nostri.
19 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: “Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
Tunc locutus es in visione sanctis tuis, et dixisti: Posui adiutorium in potente: et exaltavi electum de plebe mea.
20 nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
Inveni David servum meum: oleo sancto meo unxi eum.
21 da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
Manus enim mea auxiliabitur ei: et brachium meum confortabit eum.
22 Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
Nihil proficiet inimicus in eo, et filius iniquitatis non apponet nocere ei.
23 Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
Et concidam a facie ipsius inimicos eius: et odientes eum in fugam convertam.
24 Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
Et veritas mea, et misericordia mea cum ipso: et in nomine meo exaltabitur cornu eius.
25 Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
Et ponam in mari manum eius: et in fluminibus dexteram eius.
26 On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'
Ipse invocabit me: Pater meus es tu: Deus meus, et susceptor salutis meae:
27 A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
Et ego primogenitum ponam illum excelsum prae regibus terrae.
28 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
In aeternum servabo illi misericordiam meam: et testamentum meum fidele ipsi.
29 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
Et ponam in saeculum saeculi semen eius: et thronum eius sicut dies caeli.
30 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
Si autem dereliquerint filii eius legem meam: et in iudiciis meis non ambulaverint:
31 ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
Si iustitias meas profanaverint: et mandata mea non custodierint:
32 šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
Visitabo in virga iniquitates eorum: et in verberibus peccata eorum.
33 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
Misericordiam autem meam non dispergam ab eo: neque nocebo in veritate mea:
34 Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
Neque prophanabo testamentum meum: et quae procedunt de labiis meis non faciam irrita.
35 Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
Semel iuravi in sancto meo, si David mentiar:
36 potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
semen eius in aeternum manebit. Et thronus eius sicut Sol in conspectu meo,
37 ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.”
et sicut Luna perfecta in aeternum: et testis in caelo fidelis.
38 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
Tu vero repulisti et despexisti: distulisti Christum tuum.
39 Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Evertisti testamentum servi tui: prophanasti in terra Sanctuarium eius.
40 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
Destruxisti omnes sepes eius: posuisti firmamentum eius formidinem.
41 Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
Diripuerunt eum omnes transeuntes viam: factus est opprobrium vicinis suis.
42 Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
Exaltasti dexteram deprimentium eum: laetificasti omnes inimicos eius.
43 Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
Avertisti adiutorium gladii eius: et non es auxiliatus ei in bello.
44 Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
Destruxisti eum ab emundatione: et sedem eius in terram collisisti.
45 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
Minorasti dies temporis eius: perfudisti eum confusione.
46 TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
Usquequo Domine avertis in finem: exardescet sicut ignis ira tua?
47 Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
Memorare quae mea substantia: numquid enim vane constituisti omnes filios hominum?
Quis est homo, qui vivet, et non videbit mortem: eruet animam suam de manu inferi? (Sheol h7585)
49 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Ubi sunt misericordiae tuae antiquae Domine, sicut iurasti David in veritate tua?
50 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
Memor esto Domine opprobrii servorum tuorum (quod continui in sinu meo) multarum gentium.
51 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
Quod exprobraverunt inimici tui Domine, quod exprobraverunt commutationem Christi tui.
52 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!
Benedictus Dominus in aeternum: fiat, fiat.
