< Psalmi 89 >
1 Poučna pjesma. Ezrahijca Etana. O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.
Intellectus Ethan Ezrahitæ. Misericordias Domini in æternum cantabo; in generationem et generationem annuntiabo veritatem tuam in ore meo.
2 Ti reče: “Zavijeke je sazdana ljubav moja!” U nebu utemelji vjernost svoju:
Quoniam dixisti: In æternum misericordia ædificabitur in cælis; præparabitur veritas tua in eis.
3 “Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:
Disposui testamentum electis meis; juravi David servo meo:
4 tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.”
Usque in æternum præparabo semen tuum, et ædificabo in generationem et generationem sedem tuam.
5 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.
Confitebuntur cæli mirabilia tua, Domine; etenim veritatem tuam in ecclesia sanctorum.
6 TÓa tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?
Quoniam quis in nubibus æquabitur Domino; similis erit Deo in filiis Dei?
7 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.
Deus, qui glorificatur in consilio sanctorum, magnus et terribilis super omnes qui in circuitu ejus sunt.
8 Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.
Domine Deus virtutum, quis similis tibi? potens es, Domine, et veritas tua in circuitu tuo.
9 Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;
Tu dominaris potestati maris; motum autem fluctuum ejus tu mitigas.
10 ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.
Tu humiliasti, sicut vulneratum, superbum; in brachio virtutis tuæ dispersisti inimicos tuos.
11 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;
Tui sunt cæli, et tua est terra: orbem terræ, et plenitudinem ejus tu fundasti;
12 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.
aquilonem et mare tu creasti. Thabor et Hermon in nomine tuo exsultabunt:
13 Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.
tuum brachium cum potentia. Firmetur manus tua, et exaltetur dextera tua:
14 Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred tobom.
justitia et judicium præparatio sedis tuæ: misericordia et veritas præcedent faciem tuam.
15 Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,
Beatus populus qui scit jubilationem: Domine, in lumine vultus tui ambulabunt,
16 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.
et in nomine tuo exsultabunt tota die, et in justitia tua exaltabuntur.
17 Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
Quoniam gloria virtutis eorum tu es, et in beneplacito tuo exaltabitur cornu nostrum.
18 Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
Quia Domini est assumptio nostra, et sancti Israël regis nostri.
19 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: “Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
Tunc locutus es in visione sanctis tuis, et dixisti: Posui adjutorium in potente, et exaltavi electum de plebe mea.
20 nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
Inveni David, servum meum; oleo sancto meo unxi eum.
21 da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
Manus enim mea auxiliabitur ei, et brachium meum confortabit eum.
22 Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
Nihil proficiet inimicus in eo, et filius iniquitatis non apponet nocere ei.
23 Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
Et concidam a facie ipsius inimicos ejus, et odientes eum in fugam convertam.
24 Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
Et veritas mea et misericordia mea cum ipso, et in nomine meo exaltabitur cornu ejus.
25 Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
Et ponam in mari manum ejus, et in fluminibus dexteram ejus.
26 On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.'
Ipse invocabit me: Pater meus es tu, Deus meus, et susceptor salutis meæ.
27 A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
Et ego primogenitum ponam illum, excelsum præ regibus terræ.
28 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran.
In æternum servabo illi misericordiam meam, et testamentum meum fidele ipsi.
29 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
Et ponam in sæculum sæculi semen ejus, et thronum ejus sicut dies cæli.
30 Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
Si autem dereliquerint filii ejus legem meam, et in judiciis meis non ambulaverint;
31 ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
si justitias meas profanaverint, et mandata mea non custodierint:
32 šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
visitabo in virga iniquitates eorum, et in verberibus peccata eorum;
33 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
misericordiam autem meam non dispergam ab eo, neque nocebo in veritate mea,
34 Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
neque profanabo testamentum meum: et quæ procedunt de labiis meis non faciam irrita.
35 Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
Semel juravi in sancto meo, si David mentiar:
36 potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
semen ejus in æternum manebit. Et thronus ejus sicut sol in conspectu meo,
37 ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.”
et sicut luna perfecta in æternum, et testis in cælo fidelis.
38 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
Tu vero repulisti et despexisti; distulisti christum tuum.
39 Prezre Savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
Evertisti testamentum servi tui; profanasti in terra sanctuarium ejus.
40 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
Destruxisti omnes sepes ejus; posuisti firmamentum ejus formidinem.
41 Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
Diripuerunt eum omnes transeuntes viam; factus est opprobrium vicinis suis.
42 Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
Exaltasti dexteram deprimentium eum; lætificasti omnes inimicos ejus.
43 Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
Avertisti adjutorium gladii ejus, et non es auxiliatus ei in bello.
44 Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
Destruxisti eum ab emundatione, et sedem ejus in terram collisisti.
45 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
Minorasti dies temporis ejus; perfudisti eum confusione.
46 TÓa dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k'o oganj gorjeti?
Usquequo, Domine, avertis in finem? exardescet sicut ignis ira tua?
47 Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
Memorare quæ mea substantia: numquid enim vane constituisti omnes filios hominum?
48 Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke Podzemlja dušu sačuvati? (Sheol )
Quis est homo qui vivet et non videbit mortem? eruet animam suam de manu inferi? (Sheol )
49 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
Ubi sunt misericordiæ tuæ antiquæ, Domine, sicut jurasti David in veritate tua?
50 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
Memor esto, Domine, opprobrii servorum tuorum, quod continui in sinu meo, multarum gentium:
51 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
quod exprobraverunt inimici tui, Domine; quod exprobraverunt commutationem christi tui.
52 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!
Benedictus Dominus in æternum. Fiat, fiat.