Psalmi 88
1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
Gospode Bože, spasitelju moj, danju vièem i noæu pred tobom.
2 Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Nek izaðe preda te molitva moja, prigni uho svoje k jauku mojemu;
Jer je duša moja puna jada, i život se moj primaèe paklu. (Sheol h7585)
4 Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
Izjednaèih se s onima koji u grob odlaze, postadoh kao èovjek bez sile,
5 Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
Kao meðu mrtve baèen, kao ubijeni, koji leže u grobu, kojih se više ne sjeæaš, i koji su od ruke tvoje daleko.
6 Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
Metnuo si me u jamu najdonju, u tamu, u bezdanu.
7 Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
Oteža mi gnjev tvoj, i svima valima svojim udaraš me.
8 Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
Udaljio si od mene poznanike moje, njima si me omrazio; zatvoren sam, i ne mogu izaæi.
9 Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
Oko moje usahnu od jada, vièem te, Gospode, vas dan, pružam k tebi ruke svoje.
10 Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
Eda li æeš na mrtvima èiniti èudesa? ili æe mrtvi ustati i tebe slaviti?
11 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
Eda li æe se u grobu pripovijedati milost tvoja, i istina tvoja u truhljenju?
12 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
Eda li æe u tami poznati èudesa tvoja, i pravdu tvoju gdje se sve zaboravlja?
13 Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
Ali ja, Gospode, k tebi vièem, i jutrom molitva moja sreta te.
14 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
Zašto, Gospode, odbacuješ dušu moju, i odvraæaš lice svoje od mene?
15 Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
Muèim se i izdišem od udaraca, podnosim strahote tvoje, bez nadanja sam.
16 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
Gnjev tvoj stiže me, strahote tvoje razdiru me.
17 okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
Optjeèu me svaki dan kao voda, stežu me otsvuda.
18 Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
Udaljio si od mene druga i prijatelja; poznanici moji sakrili su se u mrak.
