Psalmi 88
1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
canticum psalmi filiis Core in finem pro Maeleth ad respondendum intellectus Eman Ezraitae Domine Deus salutis meae die clamavi et nocte coram te
2 Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
intret in conspectu tuo oratio mea inclina aurem tuam ad precem meam
quia repleta est malis anima mea et vita mea in inferno adpropinquavit (Sheol h7585)
4 Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
aestimatus sum cum descendentibus in lacum factus sum sicut homo sine adiutorio
5 Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
inter mortuos liber sicut vulnerati dormientes in sepulchris quorum non es memor amplius et ipsi de manu tua repulsi sunt
6 Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
posuerunt me in lacu inferiori in tenebrosis et in umbra mortis
7 Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
super me confirmatus est furor tuus et omnes fluctus tuos induxisti super me diapsalma
8 Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
longe fecisti notos meos a me posuerunt me abominationem sibi traditus sum et non egrediebar
9 Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
oculi mei languerunt prae inopia clamavi ad te Domine tota die expandi ad te manus meas
10 Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
numquid mortuis facies mirabilia aut medici suscitabunt et confitebuntur tibi diapsalma
11 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
numquid narrabit aliquis in sepulchro misericordiam tuam et veritatem tuam in perditione
12 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
numquid cognoscentur in tenebris mirabilia tua et iustitia tua in terra oblivionis
13 Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
et ego ad te Domine clamavi et mane oratio mea praeveniet te
14 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
ut quid Domine repellis orationem meam avertis faciem tuam a me
15 Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
pauper sum ego et in laboribus a iuventute mea exaltatus autem humiliatus sum et conturbatus
16 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
in me transierunt irae tuae et terrores tui conturbaverunt me
17 okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
circuierunt me sicut aqua tota die circumdederunt me simul
18 Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
elongasti a me amicum et proximum et notos meos a miseria
