< Psalmi 88 >
1 Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
Canto. Salmo. Dei figli di Core. Al maestro del coro. Su «Macalat». Per canto. Maskil. Di Eman l'Ezraita. Signore, Dio della mia salvezza, davanti a te grido giorno e notte.
2 Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Giunga fino a te la mia preghiera, tendi l'orecchio al mio lamento.
3 Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. (Sheol )
Io sono colmo di sventure, la mia vita è vicina alla tomba. (Sheol )
4 Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
Sono annoverato tra quelli che scendono nella fossa, sono come un morto ormai privo di forza.
5 Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
E' tra i morti il mio giaciglio, sono come gli uccisi stesi nel sepolcro, dei quali tu non conservi il ricordo e che la tua mano ha abbandonato.
6 Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
Mi hai gettato nella fossa profonda, nelle tenebre e nell'ombra di morte.
7 Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
Pesa su di me il tuo sdegno e con tutti i tuoi flutti mi sommergi.
8 Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
Hai allontanato da me i miei compagni, mi hai reso per loro un orrore. Sono prigioniero senza scampo;
9 Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
si consumano i miei occhi nel patire. Tutto il giorno ti chiamo, Signore, verso di te protendo le mie mani.
10 Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
Compi forse prodigi per i morti? O sorgono le ombre a darti lode?
11 Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
Si celebra forse la tua bontà nel sepolcro, la tua fedeltà negli inferi?
12 Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
Nelle tenebre si conoscono forse i tuoi prodigi, la tua giustizia nel paese dell'oblio?
13 Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
Ma io a te, Signore, grido aiuto, e al mattino giunge a te la mia preghiera.
14 Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
Perché, Signore, mi respingi, perché mi nascondi il tuo volto?
15 Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
Sono infelice e morente dall'infanzia, sono sfinito, oppresso dai tuoi terrori.
16 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
Sopra di me è passata la tua ira, i tuoi spaventi mi hanno annientato,
17 okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
mi circondano come acqua tutto il giorno, tutti insieme mi avvolgono.
18 Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.
Hai allontanato da me amici e conoscenti, mi sono compagne solo le tenebre.