Psalmi 78
1 Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho riječima usta mojih!
Intellectus Asaph. Attendite, popule meus, legem meam; inclinate aurem vestram in verba oris mei.
2 Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih.
Aperiam in parabolis os meum; loquar propositiones ab initio.
3 Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci,
Quanta audivimus, et cognovimus ea, et patres nostri narraverunt nobis.
4 nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini.
Non sunt occultata a filiis eorum in generatione altera, narrantes laudes Domini et virtutes ejus, et mirabilia ejus quæ fecit.
5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave,
Et suscitavit testimonium in Jacob, et legem posuit in Israël, quanta mandavit patribus nostris nota facere ea filiis suis:
6 da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju
ut cognoscat generatio altera: filii qui nascentur et exsurgent, et narrabunt filiis suis,
7 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove,
ut ponant in Deo spem suam, et non obliviscantur operum Dei, et mandata ejus exquirant:
8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan - naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran.
ne fiant, sicut patres eorum, generatio prava et exasperans; generatio quæ non direxit cor suum, et non est creditus cum Deo spiritus ejus.
9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa.
Filii Ephrem, intendentes et mittentes arcum, conversi sunt in die belli.
10 Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po Zakonu njegovu.
Non custodierunt testamentum Dei, et in lege ejus noluerunt ambulare.
11 Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza.
Et obliti sunt benefactorum ejus, et mirabilium ejus quæ ostendit eis.
12 Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju.
Coram patribus eorum fecit mirabilia in terra Ægypti, in campo Taneos.
13 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže.
Interrupit mare, et perduxit eos, et statuit aquas quasi in utre:
14 Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim.
et deduxit eos in nube diei, et tota nocte in illuminatione ignis.
15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana.
Interrupit petram in eremo, et adaquavit eos velut in abysso multa.
16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke.
Et eduxit aquam de petra, et deduxit tamquam flumina aquas.
17 A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji.
Et apposuerunt adhuc peccare ei; in iram excitaverunt Excelsum in inaquoso.
18 Boga su kušali u srcima svojim ištuć' (jela) svojoj pohlepnosti.
Et tentaverunt Deum in cordibus suis, ut peterent escas animabus suis.
19 Prigovarali su Bogu i pitali: “Može li Gospod stol u pustinji prostrti?
Et male locuti sunt de Deo; dixerunt: Numquid poterit Deus parare mensam in deserto?
20 Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?”
quoniam percussit petram, et fluxerunt aquæ, et torrentes inundaverunt. Numquid et panem poterit dare, aut parare mensam populo suo?
21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela,
Ideo audivit Dominus et distulit; et ignis accensus est in Jacob, et ira ascendit in Israël:
22 jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše.
quia non crediderunt in Deo, nec speraverunt in salutari ejus.
23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske,
Et mandavit nubibus desuper, et januas cæli aperuit.
24 k'o kišu prosu na njih mÓanu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim.
Et pluit illis manna ad manducandum, et panem cæli dedit eis.
25 Čovjek blagovaše kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti.
Panem angelorum manducavit homo; cibaria misit eis in abundantia.
26 Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede.
Transtulit austrum de cælo, et induxit in virtute sua africum.
27 Prosu na njih mesa k'o prašine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga.
Et pluit super eos sicut pulverem carnes, et sicut arenam maris volatilia pennata.
28 Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih.
Et ceciderunt in medio castrorum eorum, circa tabernacula eorum.
29 Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni.
Et manducaverunt, et saturati sunt nimis, et desiderium eorum attulit eis:
30 Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima,
non sunt fraudati a desiderio suo. Adhuc escæ eorum erant in ore ipsorum,
31 kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove.
et ira Dei ascendit super eos: et occidit pingues eorum, et electos Israël impedivit.
32 Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova.
In omnibus his peccaverunt adhuc, et non crediderunt in mirabilibus ejus.
33 I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom.
Et defecerunt in vanitate dies eorum, et anni eorum cum festinatione.
34 Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga;
Cum occideret eos, quærebant eum et revertebantur, et diluculo veniebant ad eum.
35 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj.
Et rememorati sunt quia Deus adjutor est eorum, et Deus excelsus redemptor eorum est.
36 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu.
Et dilexerunt eum in ore suo, et lingua sua mentiti sunt ei;
37 Njihovo srce s njime ne bijaše, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu.
cor autem eorum non erat rectum cum eo, nec fideles habiti sunt in testamento ejus.
38 A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću.
Ipse autem est misericors, et propitius fiet peccatis eorum, et non disperdet eos. Et abundavit ut averteret iram suam, et non accendit omnem iram suam.
39 Spominjao se da su pÓut i dah koji odlazi i ne vraća se više.
Et recordatus est quia caro sunt, spiritus vadens et non rediens.
40 Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju!
Quoties exacerbaverunt eum in deserto; in iram concitaverunt eum in inaquoso?
41 Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova
Et conversi sunt, et tentaverunt Deum, et sanctum Israël exacerbaverunt.
42 ne spominjuć' se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi,
Non sunt recordati manus ejus, die qua redemit eos de manu tribulantis:
43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju Soanskom.
sicut posuit in Ægypto signa sua, et prodigia sua in campo Taneos;
44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju.
et convertit in sanguinem flumina eorum, et imbres eorum, ne biberent.
45 Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more.
Misit in eos cœnomyiam, et comedit eos, et ranam, et disperdidit eos;
46 I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču.
et dedit ærugini fructus eorum, et labores eorum locustæ;
47 Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove.
et occidit in grandine vineas eorum, et moros eorum in pruina;
48 I predade grÓadu njihova goveda i munjama stada njihova.
et tradidit grandini jumenta eorum, et possessionem eorum igni;
49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće.
misit in eos iram indignationis suæ, indignationem, et iram, et tribulationem, immissiones per angelos malos.
50 I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti.
Viam fecit semitæ iræ suæ: non pepercit a morte animabus eorum, et jumenta eorum in morte conclusit:
51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu.
et percussit omne primogenitum in terra Ægypti; primitias omnis laboris eorum in tabernaculis Cham:
52 I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju.
et abstulit sicut oves populum suum, et perduxit eos tamquam gregem in deserto:
53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove.
et deduxit eos in spe, et non timuerunt, et inimicos eorum operuit mare.
54 U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica.
Et induxit eos in montem sanctificationis suæ, montem quem acquisivit dextera ejus; et ejecit a facie eorum gentes, et sorte divisit eis terram in funiculo distributionis;
55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska.
et habitare fecit in tabernaculis eorum tribus Israël.
56 A oni iskušavali i gnjevili Boga Višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih.
Et tentaverunt, et exacerbaverunt Deum excelsum, et testimonia ejus non custodierunt.
57 Otpadoše, iznevjeriše se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajiše.
Et averterunt se, et non servaverunt pactum: quemadmodum patres eorum, conversi sunt in arcum pravum.
58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim.
In iram concitaverunt eum in collibus suis, et in sculptilibus suis ad æmulationem eum provocaverunt.
59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela.
Audivit Deus, et sprevit, et ad nihilum redegit valde Israël.
60 I napusti boravište svoje u Šilu, Šator u kojem prebivaše s ljudima.
Et repulit tabernaculum Silo, tabernaculum suum, ubi habitavit in hominibus.
61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske.
Et tradidit in captivitatem virtutem eorum, et pulchritudinem eorum in manus inimici.
62 Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu.
Et conclusit in gladio populum suum, et hæreditatem suam sprevit.
63 Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove.
Juvenes eorum comedit ignis, et virgines eorum non sunt lamentatæ.
64 Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše Óudove njihove.
Sacerdotes eorum in gladio ceciderunt, et viduæ eorum non plorabantur.
65 Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan.
Et excitatus est tamquam dormiens Dominus, tamquam potens crapulatus a vino.
66 Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade.
Et percussit inimicos suos in posteriora; opprobrium sempiternum dedit illis.
67 On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra,
Et repulit tabernaculum Joseph, et tribum Ephraim non elegit:
68 već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje.
sed elegit tribum Juda, montem Sion, quem dilexit.
69 Sagradi Svetište k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka.
Et ædificavit sicut unicornium sanctificium suum, in terra quam fundavit in sæcula.
70 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih;
Et elegit David, servum suum, et sustulit eum de gregibus ovium; de post fœtantes accepit eum:
71 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu.
pascere Jacob servum suum, et Israël hæreditatem suam.
72 I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio.
Et pavit eos in innocentia cordis sui, et in intellectibus manuum suarum deduxit eos.
