Psalmi 77
1 Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.
Wɔde ma dwonkyerɛfo. Wɔde ma Yedutun. Asaf dwom. Misu mefrɛɛ Onyankopɔn srɛɛ mmoa; misu mefrɛɛ no sɛ ontie me.
2 U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.
Bere a mewɔ ahohiahia mu no, mehwehwɛɛ Awurade; metrɛw me nsa a ɛmpa abaw mu anadwo na me kra ampene sɛ wɔbɛkyekye ne werɛ.
3 Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.
Onyankopɔn mekaee wo, na misii apini; medwenee, na me honhom tɔɔ beraw.
4 Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.
Woamma mʼani ankum; amanehunu dodow nti, mantumi ankasa.
5 Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;
Medwenee nna a atwam no ho, teteete mfe no ho;
6 razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
mekaee me nnwom a na meto no anadwo. Me koma dwenee ho na me honhom bisae se:
7 “Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?
“Enti, Awurade bɛpo yɛn daa? Ɔrenhu yɛn mmɔbɔ bio ana?
8 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
Nʼadɔe a ɛnsa da atu ayera koraa ana? Na ne bɔhyɛ no, amma mu koraa ana?
9 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?”
Onyankopɔn werɛ afi sɛ ɔbɛyɛ mmɔborɔhunufo ana? Ɔde abufuw atwe nʼayamhyehye no asan ana?”
10 I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.”
Afei misusuwii se, “Eyi de, mɛsrɛ: mfe a Ɔsorosoroni no teɛɛ ne nsa nifa mu no.”
11 Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
Mɛkae nneɛma a Awurade ayɛ; yiw, mɛkae wo tete anwonwade no.
12 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
Mɛdwene wo nnwuma nyinaa ho na masusuw wo nneyɛe akɛse nyinaa ho.
13 Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?
Onyankopɔn, wʼakwan yɛ kronkron. Onyame bɛn na ɔso sɛ yɛn Nyankopɔn?
14 Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.
Wone Onyankopɔn a woyɛ anwonwade; wokyerɛ wo tumi wɔ aman mu.
15 Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
Wode wo tumi nsa no gyee wo nkurɔfo, Yakob ne Yosef asefo no.
16 Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.
Onyankopɔn, nsu no huu wo, nsu no huu wo na wɔpopoe; bun no mpo ho wosowee.
17 Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.
Omununkum tɔɔ nsu, aprannaa gyigyee wɔ ɔsoro; na wo bɛmma paa gya dii akɔneaba.
18 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
Wʼaprannaa bobɔɔ mu wɔ mfɛtɛ no mu, wʼanyinam hyerɛn wiase; asase popoe, na ɛwosowee.
19 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.
Wode wo kwan faa po mu, wode faa nsu kɛse mu, nanso wɔanhu wʼanammɔn.
20 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.
Wonam Mose ne Aaron abasa so, dii wo nkurɔfo anim sɛ nguankuw.
