Psalmi 77

1 Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.

In finem, pro Idithun. Psalmus Asaph. Voce mea ad Dominum clamavi; voce mea ad Deum, et intendit mihi.

2 U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.

In die tribulationis meæ Deum exquisivi; manibus meis nocte contra eum, et non sum deceptus. Renuit consolari anima mea;

3 Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.

memor fui Dei, et delectatus sum, et exercitatus sum, et defecit spiritus meus.

4 Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.

Anticipaverunt vigilias oculi mei; turbatus sum, et non sum locutus.

5 Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;

Cogitavi dies antiquos, et annos æternos in mente habui.

6 razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:

Et meditatus sum nocte cum corde meo, et exercitabar, et scopebam spiritum meum.

7 “Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?

Numquid in æternum projiciet Deus? aut non apponet ut complacitior sit adhuc?

8 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?

aut in finem misericordiam suam abscindet, a generatione in generationem?

9 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?”

aut obliviscetur misereri Deus? aut continebit in ira sua misericordias suas?

10 I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.”

Et dixi: Nunc cœpi; hæc mutatio dexteræ Excelsi.

11 Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.

Memor fui operum Domini, quia memor ero ab initio mirabilium tuorum:

12 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.

et meditabor in omnibus operibus tuis, et in adinventionibus tuis exercebor.

13 Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?

Deus, in sancto via tua: quis deus magnus sicut Deus noster?

14 Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.

Tu es Deus qui facis mirabilia: notam fecisti in populis virtutem tuam.

15 Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.

Redemisti in brachio tuo populum tuum, filios Jacob et Joseph.

16 Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.

Viderunt te aquæ, Deus; viderunt te aquæ, et timuerunt: et turbatæ sunt abyssi.

17 Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.

Multitudo sonitus aquarum; vocem dederunt nubes. Etenim sagittæ tuæ transeunt;

18 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.

vox tonitrui tui in rota. Illuxerunt coruscationes tuæ orbi terræ; commota est, et contremuit terra.

19 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.

In mari via tua, et semitæ tuæ in aquis multis, et vestigia tua non cognoscentur.

20 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.

Deduxisti sicut oves populum tuum, in manu Moysi et Aaron.