Psalmi 77
1 Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.
In finem, pro Idithun, Psalmus Asaph. Voce mea ad Dominum clamavi: voce mea ad Deum, et intendit mihi.
2 U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.
In die tribulationis meæ Deum exquisivi, manibus meis nocte contra eum: et non sum deceptus. Renuit consolari anima mea,
3 Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.
memor fui Dei, et delectatus sum, et exercitatus sum: et defecit spiritus meus.
4 Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.
Anticipaverunt vigilias oculi mei: turbatus sum, et non sum locutus.
5 Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;
Cogitavi dies antiquos: et annos æternos in mente habui.
6 razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
Et meditatus sum nocte cum corde meo, et exercitabar, et scopebam spiritum meum.
7 “Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?
Numquid in æternum proiiciet Deus: aut non apponet ut complacitior sit adhuc?
8 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
Aut in finem misericordiam suam abscindet, a generatione in generationem?
9 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?”
Aut obliviscetur misereri Deus? aut continebit in ira sua misericordias suas?
10 I govorim: “Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega.”
Et dixi nunc cœpi: hæc mutatio dexteræ Excelsi.
11 Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
Memor fui operum Domini: quia memor ero ab initio mirabilium tuorum,
12 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
Et meditabor in omnibus operibus tuis: et in adinventionibus tuis exercebor.
13 Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?
Deus in sancto via tua: quis Deus magnus sicut Deus noster?
14 Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.
tu es Deus qui facis mirabilia. Notam fecisti in populis virtutem tuam:
15 Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
redemisti in brachio tuo populum tuum, filios Iacob, et Ioseph.
16 Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.
Viderunt te aquæ Deus, viderunt te aquæ: et timuerunt, et turbatæ sunt abyssi.
17 Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.
Multitudo sonitus aquarum: vocem dederunt nubes. Etenim sagittæ tuæ transeunt:
18 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
vox tonitrui tui in rota. Illuxerunt coruscationes tuæ orbi terræ: commota est et contremuit terra.
19 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.
In mari via tua, et semitæ tuæ in aquis multis: et vestigia tua non cognoscentur.
20 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.
Deduxisti sicut oves populum tuum, in manu Moysi et Aaron.
