Psalmi 74

1 Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?

Intellectus Asaph. Ut quid, Deus, repulisti in finem, iratus est furor tuus super oves pascuæ tuæ?

2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!

Memor esto congregationis tuæ, quam possedisti ab initio. Redemisti virgam hæreditatis tuæ, mons Sion, in quo habitasti in eo.

3 Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.

Leva manus tuas in superbias eorum in finem: quanta malignatus est inimicus in sancto!

4 Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.

Et gloriati sunt qui oderunt te in medio solemnitatis tuæ; posuerunt signa sua, signa:

5 Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,

et non cognoverunt sicut in exitu super summum. Quasi in silva lignorum securibus

6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali.

exciderunt januas ejus in idipsum; in securi et ascia dejecerunt eam.

7 Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.

Incenderunt igni sanctuarium tuum; in terra polluerunt tabernaculum nominis tui.

8 Rekoše u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!”

Dixerunt in corde suo cognatio eorum simul: Quiescere faciamus omnes dies festos Dei a terra.

9 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...

Signa nostra non vidimus; jam non est propheta; et nos non cognoscet amplius.

10 Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?

Usquequo, Deus, improperabit inimicus? irritat adversarius nomen tuum in finem?

11 Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?

Ut quid avertis manum tuam, et dexteram tuam de medio sinu tuo in finem?

12 No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!

Deus autem rex noster ante sæcula: operatus est salutem in medio terræ.

13 Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.

Tu confirmasti in virtute tua mare; contribulasti capita draconum in aquis.

14 Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.

Tu confregisti capita draconis; dedisti eum escam populis Æthiopum.

15 Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.

Tu dirupisti fontes et torrentes; tu siccasti fluvios Ethan.

16 Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;

Tuus est dies, et tua est nox; tu fabricatus es auroram et solem.

17 ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.

Tu fecisti omnes terminos terræ; æstatem et ver tu plasmasti ea.

18 Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.

Memor esto hujus: inimicus improperavit Domino, et populus insipiens incitavit nomen tuum.

19 Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!

Ne tradas bestiis animas confitentes tibi, et animas pauperum tuorum ne obliviscaris in finem.

20 Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.

Respice in testamentum tuum, quia repleti sunt qui obscurati sunt terræ domibus iniquitatum.

21 Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!

Ne avertatur humilis factus confusus; pauper et inops laudabunt nomen tuum.

22 Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.

Exsurge, Deus, judica causam tuam; memor esto improperiorum tuorum, eorum quæ ab insipiente sunt tota die.

23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!

Ne obliviscaris voces inimicorum tuorum: superbia eorum qui te oderunt ascendit semper.