Psalmi 74
1 Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
The lernyng of Asaph. God, whi hast thou put awei in to the ende; thi strong veniaunce is wrooth on the scheep of thi leesewe?
2 Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!
Be thou myndeful of thi gadering togidere; which thou haddist in possessioun fro the bigynnyng. Thou ayenbouytist the yerde of thin eritage; the hille of Syon in which thou dwellidist ther ynne.
3 Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.
Reise thin hondis in to the prides of hem; hou grete thingis the enemy dide wickidli in the hooli.
4 Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.
And thei that hatiden thee; hadden glorie in the myddis of thi solempnete.
5 Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
Thei settiden her signes, `ethir baneris, signes on the hiyeste, as in the outgoing; and thei knewen not.
6 sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
As in a wode of trees thei heweden doun with axis the yatis therof in to it silf; thei castiden doun it with an ax, and a brood fallinge ax.
7 Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
Thei brenten with fier thi seyntuarie; thei defouliden the tabernacle of thi name in erthe.
8 Rekoše u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!”
The kynrede of hem seiden togidere in her herte; Make we alle the feest daies of God to ceesse fro the erthe.
9 Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...
We han not seyn oure signes, now `no profete is; and he schal no more knowe vs.
10 Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?
God, hou long schal the enemye seie dispit? the aduersarie territh to ire thi name in to the ende.
11 Zašto povlačiš ruku, zašto u krilu sakrivaš desnicu svoju?
Whi turnest thou awei thin hoond, and `to drawe out thi riythond fro the myddis of thi bosum, til in to the ende?
12 No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava!
Forsothe God oure kyng bifore worldis; wrouyte heelthe in the mydis of erthe.
13 Ti svojom silom rasječe more, smrska glave nakazama u vodi.
Thou madist sad the see bi thi vertu; thou hast troblid the heedis of dragouns in watris.
14 Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim.
Thou hast broke the heedis of `the dragoun; thou hast youe hym to mete to the puplis of Ethiopiens.
15 Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presušio rijeke nepresušne.
Thou hast broke wellis, and strondis; thou madist drie the flodis of Ethan.
16 Tvoj je dan i noć je tvoja, ti učvrsti mjesec i sunce;
The dai is thin, and the niyt is thin; thou madist the moreutid and the sunne.
17 ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu.
Thou madist alle the endis of erthe; somer and veer tyme, thou fourmedist tho.
18 Spomeni se ovoga: dušmanin ti se rugaše, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje.
Be thou myndeful of this thing, the enemye hath seid schenschip to the Lord; and the vnwijs puple hath excitid to ire thi name.
19 Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
Bitake thou not to beestis men knoulechenge to thee; and foryete thou not in to the ende the soulis of thi pore men.
20 Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja.
Biholde in to thi testament; for thei that ben maad derk of erthe, ben fillid with the housis of wickidnessis.
21 Ne daj da jadnik otiđe postiđen: neka siromah i ubog hvale ime tvoje!
A meke man be not turned awei maad aschamed; a pore man and nedi schulen herie thi name.
22 Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi.
God, rise vp, deme thou thi cause; be thou myndeful of thin vpbreidyngis, of tho that ben al dai of the vnwise man.
23 Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika još se diže k tebi!
Foryete thou not the voices of thin enemyes; the pride of hem that haten thee, stieth euere.
