Psalmi 71

1 Tebi si, Jahve, utječem, ne daj da se ikada postidim!

Psalmus David, filiorum Jonadab, et priorum captivorum. In te, Domine, speravi; non confundar in æternum.

2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!

In justitia tua libera me, et eripe me: inclina ad me aurem tuam, et salva me.

3 Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja.

Esto mihi in Deum protectorem, et in locum munitum, ut salvum me facias: quoniam firmamentum meum et refugium meum es tu.

4 Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja:

Deus meus, eripe me de manu peccatoris, et de manu contra legem agentis, et iniqui:

5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!

quoniam tu es patientia mea, Domine; Domine, spes mea a juventute mea.

6 Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam.

In te confirmatus sum ex utero; de ventre matris meæ tu es protector meus; in te cantatio mea semper.

7 Mnogima postadoh čudo, jer ti si mi bio silna pomoć.

Tamquam prodigium factus sum multis; et tu adjutor fortis.

8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan!

Repleatur os meum laude, ut cantem gloriam tuam, tota die magnitudinem tuam.

9 Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

Ne projicias me in tempore senectutis; cum defecerit virtus mea, ne derelinquas me.

10 Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju:

Quia dixerunt inimici mei mihi, et qui custodiebant animam meam consilium fecerunt in unum,

11 “Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!”

dicentes: Deus dereliquit eum: persequimini et comprehendite eum, quia non est qui eripiat.

12 O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoć!

Deus, ne elongeris a me; Deus meus, in auxilium meum respice.

13 Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!

Confundantur et deficiant detrahentes animæ meæ; operiantur confusione et pudore qui quærunt mala mihi.

14 A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć' te sve više.

Ego autem semper sperabo, et adjiciam super omnem laudem tuam.

15 Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja.

Os meum annuntiabit justitiam tuam, tota die salutare tuum. Quoniam non cognovi litteraturam,

16 Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.

introibo in potentias Domini; Domine, memorabor justitiæ tuæ solius.

17 Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

Deus, docuisti me a juventute mea; et usque nunc pronuntiabo mirabilia tua.

18 Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju,

Et usque in senectam et senium, Deus, ne derelinquas me, donec annuntiem brachium tuum generationi omni quæ ventura est, potentiam tuam,

19 i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti!

et justitiam tuam, Deus, usque in altissima; quæ fecisti magnalia, Deus: quis similis tibi?

20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje.

Quantas ostendisti mihi tribulationes multas et malas! et conversus vivificasti me, et de abyssis terræ iterum reduxisti me.

21 Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi:

Multiplicasti magnificentiam tuam; et conversus consolatus es me.

22 A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!

Nam et ego confitebor tibi in vasis psalmi veritatem tuam, Deus; psallam tibi in cithara, sanctus Israël.

23 Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio.

Exsultabunt labia mea cum cantavero tibi; et anima mea quam redemisti.

24 I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću.

Sed et lingua mea tota die meditabitur justitiam tuam, cum confusi et reveriti fuerint qui quærunt mala mihi.