Psalmi 68
1 Zborovođi. Davidov. Psalam. Pjesma. Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Ustaæe Bog, i rasuæe se neprijatelji njegovi, i pobjeæi æe od lica njegova koji mrze na nj.
2 Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim!
Ti æeš ih razagnati kao dim što se razgoni; kao što se vosak topi od ognja, tako æe bezbožnici izginuti od lica Božijega.
3 Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.
A pravednici æe se veseliti, radovaæe se pred Bogom, i slaviti u radosti.
4 Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!
Pojte Bogu, popijevajte imenu njegovu; ravnite put onome što ide preko pustinje; Gospod mu je ime, radujte mu se.
5 Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.
Otac je sirotama i sudija udovicama Bog u svetome stanu svom.
6 Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
Bog samcima daje zadrugu, sužnje izvodi na mjesta obilna, a nepokorni žive gdje je suša.
7 Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,
Bože! kad si išao pred narodom svojim, kad si išao preko pustinje,
8 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
Zemlja se tresijaše, i nebo se rastapaše od lica Božijega, i ovaj Sinaj od lica Boga, Boga Izrailjeva.
9 Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
Blagodatni si dažd izlivao, Bože, i kad iznemagaše dostojanje tvoje, ti si ga krijepio.
10 Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
Stado tvoje življaše ondje; po dobroti svojoj, Bože, ti si gotovio hranu jadnome.
11 Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
Gospod daje rijeè; glasnika veliko je mnoštvo.
12 kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele.
Carevi nad vojskama bježe, bježe, a koja sjedi doma, dijeli plijen.
13 Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom:
Smirivši se u svojim krajevima, vi ste kao golubica, kojoj su krila posrebrena a perje joj se zlatni.
14 ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu.
Kad je svemoguæi rasipao careve na ovoj zemlji, ona se blistaše kao snijeg na Selmonu.
15 Božanska je gora gora bašanska vrletna.
Gora je Vasanska gora Božija; gora je Vasanska gora humovita.
16 Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda!
Zašto gledate zavidljivo, gore humovite? Evo gora, na kojoj omilje Bogu živjeti, i na kojoj æe Gospod živjeti dovijeka.
17 Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi!
Kola Božijih ima (sila) tisuæe tisuæa. Meðu njima je Gospod, Sinaj u svetinji.
18 Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
Ti si izašao na visinu, doveo si roblje, primio darove za ljude, a i za one koji se protive da ovdje nastavaš, Gospode Bože!
19 Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj.
Blagosloven Gospod svaki dan! Ako nas ko pretovara, Bog nam pomaže.
20 Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.
Ovaj je Bog naš Bog spasitelj, u vlasti su Gospodu vrata smrtna.
21 Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
Gospod satire glavu neprijateljima svojim i vlasato tjeme onoga koji ostaje u bezakonju svojem.
22 Reče Gospodin: “Iz Bašana ću ih dovesti, dovest ću ih iz dubine mora,
Reèe Gospod: od Vasana æu dovesti, dovešæu iz dubine morske,
23 da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana.”
Da ti ogrezne noga u krvi neprijateljskoj i jezik pasa tvojih da je liže.
24 Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
Vidješe kako ideš, Bože, kako sveto ide Bog moj, car moj.
25 sprijeda pjevači, za njima svirači, u sredini djevojke s bubnjićima.
Naprijed iðahu pjevaèi, za njima sviraèi sred djevojaka s bubnjima:
26 “U svečanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!”
“Na saboru blagosiljajte Gospoda Boga, koji ste iz izvora Izrailjeva!”
27 Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa četama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
Ondje mladi Venijamin, starješina njihov; knezovi Judini, vladaoci njihovi; knezovi Zavulonovi, knezovi Neftalimovi.
28 Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas
Bog tvoj darovao ti je silu. Utvrdi, Bože, ovo što si uèinio za nas!
29 iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose!
U crkvi tvojoj, u Jerusalimu, carevi æe prinositi dare.
30 Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele!
Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve.
31 Nek' dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu!
Doæi æe vlastela iz Misira, Etiopija æe pružiti ruke svoje k Bogu.
32 Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,
Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu,
33 koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:
Koji sjedi na nebesima nebesa iskonskih. Evo grmi glasom jakim.
34 “Priznajte silu Božju!” Nad Izraelom veličanstvo njegovo, u oblacima (sila) njegova!
Dajte slavu Bogu; velièanstvo je njegovo nad Izrailjem i (sila) njegova na oblacima.
35 Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!
Divan si, Bože, u svetinji svojoj! Bog Izrailjev daje silu i krjepost narodu. Blagosloven Bog!
