Psalmi 68
1 Zborovođi. Davidov. Psalam. Pjesma. Bog nek' ustane! Razbježali se dušmani njegovi! Svi mrzitelji njegovi pobjegli pred njim!
Þegar Guð rís á fætur þá tvístrast óvinir hans! Þeir sem hata hann flýja sem mest þeir mega.
2 Kao što dim iščezava, i njih neka nestane! Kako se vosak topi na ognju, nek' nestane grešnika pred licem Božjim!
Blástu þeim burt eins og reyk í vindi! Bræddu þá eins og vax í eldi! Þannig munu óguðlegir tortímast fyrir Guði.
3 Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti.
En hinir trúuðu skulu fagna. Þeir kætist og gleðjist
4 Pjevajte Bogu, slavite mu ime! Poravnajte put onome koji ide pustinjom - kojemu je ime Jahve - i kličite pred njim!
og lofsyngi Guði! Hefjið lofsöng til hans sem ekur um á skýjunum. Nafn hans er Drottinn! Gleðjist og fagnið í nærveru hans.
5 Otac sirota, branitelj udovica, Bog je u svom svetom šatoru.
Hann er faðir föðurlausra og verndari ekkna, hann er heilagur.
6 Napuštene okućit će Jahve, sužnjima pružit' sretnu slobodu: buntovnici samo ostaše u sažganoj pustinji.
Hann lætur hinn einmana komast heim aftur og leiðir fanga út í frelsið á ný. Þar verður sungið og fagnað! En uppreisnarmenn skulu búa við sult og seyru.
7 Kad si stupao, Bože, pred narodom svojim, dok si prolazio pustinjom,
Guð, þegar þú leiddir þjóð þína gegnum öræfin,
8 tresla se zemlja, nebo se rosilo pred Bogom, Sinaj drhtao pred Bogom, Bogom Izraela.
þá skalf jörðin og himnarnir nötruðu. Sínaífjall hneigði sig fyrir þér af virðingu og ótta – þér Guði Ísraels.
9 Blagoslovljen dažd pustio si, Bože, na baštinu svoju, okrijepio je umornu.
Þú, Guð, sendir regnskúrir yfir land þitt, hresstir það og endurnærðir.
10 Stado se tvoje nastani u njoj, u dobroti, Bože, ti je spremi siromahu.
Þar settist þjóð þín að. Þú gafst hinum hrjáðu heimili og skjól.
11 Jahve riječ zadaje, veliko je mnoštvo radosnih vjesnika:
Drottinn lætur orð sín rætast og þegar hann talar flýja óvinirnir.
12 kraljevi vojska bježe te bježe, domaćice plijen dijele.
Konurnar sem heima eru flytja gleðifrétt: „Óvinaherinn er flúinn, þeir sem vildu eyða öllu og umturna!“Og konur í Ísrael skipta herfanginu.
13 Dok vi počivaste među stadima, krila golubice zablistaše srebrom, a njeno perje žućkastim zlatom:
Þær hylja sig með gulli og silfri, rétt eins og dúfan vængjum sínum!
14 ondje Svemogući razbijaše kraljeve, a ona poput snijega zablista na Salmonu.
Þegar Guð stökkti óvinunum á flótta þá snjóaði á Salmonsfjalli.
15 Božanska je gora gora bašanska vrletna.
Þið voldugu Basanfjöll, þið illkleifu tindar!
16 Zašto vi, gore vrletne, zavidno gledate na goru gdje se svidje Bogu prebivati? Jahve će na njoj boraviti svagda!
Hvers vegna horfið þið með öfund til Síonar – fjallsins sem Drottinn hefur kosið sér til bústaðar?
17 Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi!
Með þúsundum vagna lagði Drottinn upp frá Sínaí og kom til síns heilaga musteris á Síon.
18 Na visinu uzađe vodeći sužnje, na dar si ljude primio, pa i one što ne žele prebivati kod Boga.
Hann kleif fjöllin, tók með sér fjölda bandingja og veitti viðtöku gjöfum frá mönnum, jafnvel uppreisnarmönnum. Og nú býr hann hér!
19 Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, naš Spasitelj.
Lofaður sé Drottinn! Hann leiðir okkur dag eftir dag og hjálpar í öllum vanda.
20 Bog naš jest Bog koji spasava, Jahve od smrti izbavlja.
Guð er hjálpræðisguð. Hann er alvaldur og bjargar frá dauða.
21 Zaista, Bog će satrti glave dušmana svojih, kuštravo tjeme onog što hodi u grijesima.
En óvinum sínum eyðir hann, þeim sem þrjóskast og halda áfram á glæpabraut.
22 Reče Gospodin: “Iz Bašana ću ih dovesti, dovest ću ih iz dubine mora,
Hann segir: „Komið!“við óvini þjóðar sinnar, þá sem fela sig til fjalla eða í hafdjúpunum.
23 da okupaš nogu u krvi, da jezici tvojih pasa imadnu dio od dušmana.”
Þjóð hans vill troða þá undir, ganga í blóði þeirra og gefa hundum hræ þeirra.
24 Ulazak ti, Bože, gledaju, ulazak moga Boga i Kralja u Svetište:
Guð, konungur minn, gengur inn til musteris síns.
25 sprijeda pjevači, za njima svirači, u sredini djevojke s bubnjićima.
Fremst fara söngvarar, þá hljóðfæraleikarar og stúlkur sem slá taktinn.
26 “U svečanim zborovima slavite Boga, slavite Jahvu, sinovi Izraelovi!”
Allur Ísrael gleðjist með Guði, uppsprettu Ísraels á þessum hátíðardegi.
27 Predvodi ih najmlađi, Benjamin, koji ide pred njima, ondje su knezovi Judini sa četama svojim, knezovi Zebulunovi i knezovi Naftalijevi.
Fremst fer Benjamínsætt, hún er minnst. Þá koma prinsar og öldungar Júda og síðan höfðingjar Sebúlons og Naftalí.
28 Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas
Sýn þú, Guð, mátt þinn og styrk, því að mikla hluti hefur þú gert.
29 iz Hrama svojega u Jeruzalemu! Nek' ti kraljevi darove donose!
Konungar jarðarinnar gefa gjafir til musteris þíns í Jerúsalem.
30 Ukroti neman u trsci, stado bikova s teladi naroda! Neka se prostru pred tobom sa srebrnim žezlima: rasprši narode koji se ratu vesele!
Ávíta þú óvini okkar, Drottinn. Færðu þá hingað, sneypta og berandi skattinn! Tvístraðu þeim sem efna til ófriðar.
31 Nek' dođu velikani iz Egipta, Etiopija nek' pruži ruke Bogu!
Egyptar sendi gull og Bláland fórni höndum í lotningu til Guðs.
32 Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu,
Syngið frammi fyrir Drottni, þið konungsríki jarðarinnar, syngið honum lofgjörðarsöng,
33 koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom! Čuj, glasom grmi, glasom svojim silnim:
honum, Guði eilífðar, sem ekur um himininn og talar með þrumuraust svo að undir tekur.
34 “Priznajte silu Božju!” Nad Izraelom veličanstvo njegovo, u oblacima (sila) njegova!
Drottinn hefur máttinn! Dýrð hans ljómar yfir Ísrael og hans voldugu verk birtast á himninum.
35 Strašan je Bog iz svojega Svetišta. Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog!
Við krjúpum fyrir honum í lotningu og ótta í musteri hans. Ísraels Guð veitir þjóð sinni mátt og megin. Lofaður sé Guð!
